Stidljivi svijet

Prije nekog zaključka priznajem Ti da me ne čudi, sve u svemu, ono što pronalazim.

Prije svakog događaja kojega niti nema, povjeravam Ti da sam Tebe dobro čula

i sve do sada ja sve bliže k Tebi vraćam se i Tebi, sretna, zalazim.

Tebe vidim, Ti me zoveš, rješavaš mi svaku zagonetku, volja mi je Tvoja odjeknula.

Ne čudim se mučnim plodovima svijeta, samo želim svima dati puno prilika

za opravdanje, ljubav, povjerenje koje spašava od svjetovnih problema.

Žao mi je gledati na puka speta, mislim da ne vidim dobro, da je druga prava slika.

U Tebi je, Kriste, moja staza; za Tebe se moja duša sad priprema.

Ići mi je u krajeve zaštićene Tobom, hoditi kroz ono malo pustinjskoga pijeska

i već znam dobro kako se pristiže do one slavne, poznate oaze.

Možda ne idem tamo, možda bolja meni mora doći prilika, vijenac vrijeska

koji uspijeva mi negdje blizu, tamo gdje ne nalaze se mraze.

Niti svoje vrtove ne pohodim jer me zoveš jako blizu, negdje u otkrivanje

nepoznatih puteva Milosrđa Tvojega, sasvim sigurno nisam svuda kročila.

Reci sada, reci mojoj znatiželji da li put je neko tajno skrivanje,

da li si me predodredio u taj kraj gdje još nikad nisam nazočila?

Sazrela je pamet moja, moja grešna put se ne javlja prečesto.

Nema niti svetosti u meni, osim dobroga viđenja Ti majke.

Ne znam gdje bi moglo biti moje mjesto.

Reci meni da li moram trčati u hajke,

da li moram, da li to je obavezno kao što mi sjaji znak Logosa

sasvim jasno kao mač nad glavom, kao jedina mi veza s okolinom?

Po svuda ja Tebe naokolo tražim i sa sobom ljubav Tvoju nosam

o kojoj ne čujem puno riječi; kamo sada  s ovom popudbinom?

Znam da nisi onaj koji bi u meni stvarao neku glasnu viku

jer u poniznosti svojoj jako dobro čujem Te i vidim.

Prepuštam se Tebi, prepuštam se onom krasnom liku

koji se pojavljuje u ljudima i svijetu što se Tebe stidi.

2014-01-18 03:34