Pomrčina grada

Pomrčina grada

Mrklina pod mjesečinom se mladom tiho ponižava.

Crnoga li neba danas, dragi, kao da te nemam uopće.

Svetac Božji sve se više zemlji približava,

noći sve će kraće biti, zima ova već pomalo hropće.

Pustoš danas vladala je ovim gradom,

puste noći osvijetljava samo mjesečina,

svjećice trepere mjesecu mladom.

Pomirenje mrklo najjača je veličina,

danas, ove noći u kojoj mi nedostaješ,

a ja se ne usuđujem ni upitati razloga.

Ipak plavo svjetlo stadiona zaostaje

od ovoga naroda, iz ovoga brloga

u kojemu se živi uvijek nekako,

čak i bez onih zvijezdica na nebesima.

Ni tišinu ovu ne čuje stvorenje svako,

nema vatrometa našim raznim udesima.

Objava je prekinula svaki pokret,

svaki šušanj zastao je od siline.

Južinasto nebo je načinilo preokret,

nema ni od Danice miline.

To je pomrčina Izraelska,

sud je sada svijetu grešnom.

Kost u grlu stoji farizejska,

samo mlađak pali krijestom

kao nagoviještaj skore Muke.

Prije toga zove Bog me više, gore,

meni pruža svoje ruke;

svoje jasle nudi da mi progovore.

2014-01-06 20:14