Problematizirati treba mišljenje struke koja nalazi da je jedna od
prepoznatljivih osobnosti shizofrenika velika religioznost, vele da su
hiperreligiozni. To je dobro jer što s onim jadnicima i psihotičarima koji u
sebi religioznosti nemaju, koji imaju vjerskoga potencijala, a ne upražnjavaju
svoju vjeru u životnoj praksi? Oni su duše koje lutaju po praznovjernim
prostorima i pokušavaju si objasniti svoje halucinacije u kojima rijetko ima nekoga
krajnjeg ishoda i smisla, odnosno razloga za pojavljivanje pred psihotičarem
ili u njegovom bolesnom umu. Halucinacije su simptom shizofrenije, a
shizofrenija je prevrednovanje onih vrijednosti koje pacijent ima kada se
razboli. Nakon šro je doživio halucinacije, pacijent više ne može zadržati svoj
stari identitet, a ne zna koji mu identitet mora biti u daljnjem životu i
liječenju. Tko ne vjeruje u Jednoga Boga, ne može niti u zdravlju, niti u
bolesti spoznati tko je i što je, a bez toga ostaje samo jadan bolesnik koji
pripovijeda o svojim traumatičnim iskustvima kao da prepričava neki šaljivi
događaj pa ljudi ne vide iz toga uopće kako bolesnik zapravo prepričava ono što
je zaista preživio i da to nije samo prazno i nesuvislo brbljanje luđaka nego
propast ovoga svijeta i obraćenje jednoga čovjeka kojega je Gospodin izabrao za
svojega pravednika i navijestitelja uskrsnuća i preobraženja koje počinje
obraćenjem.
S vjerskoga stajališta, shizofreničari su mnogi kršćani, ali nisu samo
to nego oni su u prvom redu vjernici koji su doživjeli objavu Gospodinovu pa je
u njima započelo obraćenje u kojemu njihov stari identitet umire teškom mukom i
rađa se novi čovjek koji gleda s vjerom u Krista Jedinorođenoga jer ako nije
religiozan i nije svjestan vjere svoje, nema kao novi čovjek cilja, nema kamo
gledati i ne zna kako se mora dalje razvijati te ostaje samo jedan registrirani
izgubljeni identitet.
Jako je važno da vjernik spozna da je bolest i halucinacije njegove
samo jedno temeljito obraćenje na vječni život u Kristu, Gospodinu jer tek
tada, kada religioznost i vjerski silni potencijal obraćenika to spozna, on
vidi ono svijetlo radi kojega se i jest razbolio, odnosno zadobio mentalno
oštećenje u kojemu se događaju, između ostaloga, i halucinacije traumatične koje
se proživljavaju u dubokom psihotičnom procesu, vrlo realnom za bolesnika jer
ljudi u okolini to ne vide i ne znaju pa definiraju to duševno iskustvo kao
iluzije bolesnika. To je nekada bila jedna od najčešćih definicija i dijagnoza,
odnosno simptom shizofrenije: svijet je istražio tu bolest i spoznao činjenicu
da shizofreničari ne razlikuju stvarnost od mašte. To je samo jedna od
definicija i ona može biti istinita, ali samo djelomično jer shizofreničar
maštu ne doživljava površno nego on zna da događaji iz halucinacija ne mogu
nikako biti iluzija jer su ih stvarnije proživjeli i preživjeli nego normalnu i
uobičajenu ljudsku svakodnevicu.
Zbog svega toga, jedan shizofreničar nema baš puno prostora za
opisivanje i objašnjavanje samoga sebe, teško ga je uopće čuti i pokušati
ozbiljno shvatiti njegove riječi.
No, ako je shizofreničar povjerio u velikoj vjeri u Jednoga Boga, Isusa
i Oca našega na nebesima te Duha Svetoga, svoj život i sebe Bogu, on se u
sakramentu Ispovijedi i Pomirenja s Bogom jako uspješno riješava svojega
staroga identiteta u kojemu je prevladavala nevjera i po koji težak smrtni
grijeh.
Ispovijed donosi shizofreničaru čišćenje od pogrešnih pogleda na svoje
vlastite halucinacije koje izgledaju bezrazložne i nesvrhovite kao što je to i
velika, ali prazna vjera u lažne bogove. Shizofreničara vrlo uspješno liječi
Riječ Božja koja je istina jer je logična i jača od logike ljudske. Kada se
redovno ispovijeda, shizofreničar može i slaviti Gospodina u Euharistiji pa
tako još bolje uči kamo ide razvoj njegova novoga identiteta i to samo u
slučaju da ga ništa ne boli i da je preživio što se može zahvaliti ljudima
medicinske struke i njihovim naporima oko toga da shizofreničarima daju
učinkovite lijekove i terapiju kako bi prekinuli bol, muku i patnju kojega
nazivaju iluzijama za koje shizofreničar misli da su stvarni, ali potpuno
nerazmljivi i neobjašnjivi doživljaji. 2014-01-20 09:35
Nema komentara:
Objavi komentar