Robija

Robija

Rekoše mi da ne znam se boriti za svoja prava

jer sam nedokazana i pomalo nervozna

i da mi se zato mozak moj smradom isparava

i da zato mi je loše u vremena života pozna.

Samo pohlepa bez ikakvoga malog razumijevanja

zamaskirana je u tim riječima, pohlepa i frustracija.

Samo odricanje od Boga to je, bez oklijevanja;

samo jadna socijalistička to je samokastracija.

Ne može se djecu rađati jer nema, kao prvo, povjerenja.

Nema također niti neke prilike da se danas ovdje preživi.

Nema čistoga i radosna životna opredijeljenja,

ali tim više su gorki agresivni uplivi

u naše staračke živote koje djeca nam pokositi žele.

Sve je to zato što nas ova država načini siromasima

jer su se borbe za prava djece jadom požnjele.

Starce svoje djeca drže danas nepoželjnim ukrasima.

Zato i jesam  siromah na ovim ulicama

i zato mi je drago vidjeti oko sebe čovječanstvo.

Zato i živim privezana policijskim lisicama

jer bi nepravda bila dati lažno svjedočanstvo.

Bolesni umovi vole vladati i pobjeđivati.

Zdrav razum govori za ponizna predavanja

jer tada se ne moraš stidjeti niti sakrivati

već normalno živiš i bez zavaravanja,

bez laganja sebi u vlastitoj poputi.

Reći ćeš mi opet da sam jako bezobrazna.

Zar te istina ipak uspjela dodirnuti?

Da li te vrijeđa kritika pravosuđa prazna?

Ja ti odlazim na odsluženje robije,

ja ti sada pripravljam se na život u miru.

Nosim sa sobom samo stare fobije,

a ti nastavi u svome lažnom okviru.

Malo sam ostarjela i ne možeš mi svoju moć pokazati

jer što je moć u svijetu ovom.

Teško je malo bolje moje stavove mladima dokazati.

Ostaj mi s Bogom i blagoslovom.

2014-01-22 04:26