Meditacija o meni

Meditacija o meni

Svi smo Božija djeca, neki su za brak predodređeni.

Pojam „brak“ možda ima nekakve veze sa staroslavenskim pojmom „brati, ubrati“. Branje mora biti ubiranje nekoga cvijeta ili ploda, ili i jedno i drugo. To bi bio jedan zgodan izraz za ono što je u braku najbitnije, a to je predanost, opuštenost i zadovoljstvo koje dolazi nakon mukotrpnog djelovanja prirode i čovjeka u Gospodinu.

Pojam o braku stvorila je Crkva Gospodina Krista.

Tri osnovna preduvjeta za brak jesu želje: da se pobijedi oholost, požuda i pohlepa, velike Isuove kušnje u pustinji.

Nikada nisam razmišljala o svojoj spolnoj opredijeljenosti dok nije došlo izjednačavanje spolova i gender ideologija. Društvo me oduvijek označavalo kao ženu, i oni obrazovani i oni neuki. Problem je moj bio oduvijek u nerazumijevanju između mene i društva, a tom prilikom, to dobro znam, žene su uvijek na mene reagirale s neprihvaćanjem, a muškarci s požudom. Ne žalim se, samo primijećujem svoj spol.

Sada me neki tamo macho gay-evi uvjeravaju da sam kriva zato što njima u društvu nije dobro jer im ja ne priznajem nekakvu neodređenu ravnopravnost. Nikada nisam srela muškarca koji me ne bi gledao kao ženu dok nisam ostarjela. Drugim riječima, ja nemam pojma da sam susrela nekoga tko bi bio spolno istorodno opredijeljen. Nikada nisam doživjela da me neki muškarac ne vidi kao ženu ili da ja njega ne vidim kao muškarca. O tome s kim on spava i s kim ja spavam nikada nije bilo potrebno razmišljati ili razgovarati.

Vidjela sam nekoliko javnih osoba za koje sam, nakon što bih poslušala i pogledala kako pripovijedaju i pokreću usne, oči ili ruke, zaključila da su muškarci, u to nije bilo dvojbe, ali da imaju ženske osobine i da su simpatični s tim svojim ženstvenim štihom. Tu mi nikako nije jasno da li bi ti javni muškarci sa ženstvenim štihom zbog nečega meni predbacili da nisu sa mnom ravnopravni jer nikada mi nitko takav nije dao do znanja da se osjeća ugroženim u društvu. Kako to spojiti s onim macho – gayem iz parade kojega sam vidjela kako se prenemaže i izaziva okolinu svojim naglašavanjem muškosti pa mi je palo na pamet da taj čovjek sigurno nema ženstveni, ali ni pravi muški štih nego da je neki gelipter iz podzemlja kojemu su platili da paradira i provocira, to ne mogu nikako spojiti sa slikom nježnog partnerstva bilo s kojim spolom; ta, nisu valjda ti divljaci zapravo oni elgebeteovci koji se izjašnjavaju u zadnje vrijeme kao ugrožena manjina: oni sami ugrožavaju okolinu kad se tako ponašaju.

Zbog tih slabašnih dojmova ne mogu vjerovati gender ideologiji niti jedno slovo. Gender ideologija sramoti sve ljude, kako god bili spolno opredijeljeni. Naročito mislim da homoseksualci nisu zaslužili takvu lošu reklamu.

Osim toga, zar nije upravo spolna opredijeljenost ono što svi imamo? Zar nije pederu ili biseksualcu stalo do toga da mnogi ljudi znaju za njegov spol već na prvi pogled kako bi on, u skladu s tim prvim dojmom o sebi, mogao nadodati da je zainteresiran za istospolne odnose i tako bi lakše našao partnera. Ako svi vičemo da smo u biti nekoga drugog roda, a vidi se očigledno i neposredno kojega smo spola, zar to nije još manja mogućnost za istospolne parove da se susretnu i zavole? Kako naći partnera koji ti odgovara ako moraš leći prvo s njim u spavaonicu pa tek onda razmisliti da li je tvoga spola ili opredijeljenosti? I što ako ti drugog dana promijeni svoju spolnu opedijeljenost? Što ti preostaje nego pobjeći glavom bez obzira jer nemaš niti jednu dobru asocijaciju, a niti uspomenu na partnera s kojim si proveo noć jer se sjećaš samo da je na djelu bila čista požuda koja ne bira cilja nego se prazni na prvom dostupnom objektu? Ako treba, veli takva individua, bit ću i muško i žensko, samo mi daj da se naslađujem.

Takva mogućnost postoji, vrlo je stvarna.

Danas, kad još nismo naučili kako se nositi sa svojim, odnosno suprotnim spolom, još ne možemo znati i ne možemo niti naslutiti što ćemo doživjeti u razvoju društva; ako nismo sigurni ili ako nam je svejedno kojega smo spola, onda kakve koristi od ravnopravnosti spolova?

Očigledno da ljudi misle da je ravnopravnost i jednakost isto što i izjednačavanje i poistovijećivanje s okolinom, a to ubija suprotnosti među nama i onesposobljava nas za njegovanje tolerancije prema ljudskim bićima i ostaloj okolini. Svi postajemo slični, bez posebnih osobina po kojima se imamo razlikovati.

To je u suštoj suprotnosti s Biblijom koja inzistira na što većoj individualnosti i zbog toga čovjek koji jednom dođe do spoznaje o tome kojega je spola, mora napredovati u svojim društvenim odnosima, a ne razmišljati o tim generalnim i temeljnim pitanjima čitavoga života kao da nema važnijeg posla. Zbog toga se spol vrlo brzo može utvrditi jer je Bog tako uredio i zato da čovjek ne mora još i o tome razmišljati nego se ponaša neposredno i prirodno, u skladu sa svojim osobinama s kojima je začet.

Oni rijetki individualci koji ne znaju nikada kojega su spola, nisu sretni, a sreću im ne može povratiti ili podati nikakva ideologija, niti gender ideologija. Oni su veliki znak za čitavo čovječanstvo, oni su znak da čovjek služi svojim slabostima (sama i čista požuda koja ne bira ni cilja, ni sredstvo ) umjesto da se pozabavi istinskim problemima u svijetu kao što je sukob među narodima ili prodaja oružja ( čista pohlepa koja ne bira niti cilja, ni sredstva); rođeni neopredijeljeni spolno u sličnom su položaju kao i starci, djeca, nerotkinje, gubavi, siromasi i tako redom. Kako bi bilo da siromasi malo zatraže ravnopravnost u nekoj paradi? Što će im ravnopravnost kad su siromašni upravo zbog toga što društvo griješi u traženju jednakosti i ravnopravnosti.

Bog je taj koji daje poziv svakoj individui. Očigledno da neki nisu za klasičan brak i očigledno jest da požuda ili pohlepa nisu poziv neke individue, naročito ako je to nerotkinja ili dvospolac.

I zašto sam ja kriva ako je netko predodređen za dvospolca?

Zar ću takvoj osobi nešto pomoći ako joj ponudim brak s nekom drugom sličnom individuom? Lijepo nas uči Crkva, brak nije za svakoga. Niti djeca nisu za svaki brak, mnogi brakovi nemaju djece iako žele imati supružnici djecu.

Ako netko želi djecu, neka nađe načina kako će otkriti zašto toliko želi djecu, nije li to samo jad zbog toga što je toliko različit od onih u klasičnom braku. Djeca ne mogu riješiti ničije dvojbe, pogotovu ne dvojbe o vlastitom spolu.

I, napokon, ako ti je svejedno kojega si spola, što ti drugo preostaje nego služenje tvojim vlastitim slabostima jer osim požude, ti ne vidiš ni prst pred nosom jer gledaš u svoje tjelesne potrebe čitavoga života i čitavoga života žališ za nekom iluzijom koja se označava kao brak s puno dječurlije. Imati djecu je najteži posao na svijetu. Zar zaista želiš u brak ili jednostavno, od obijesti ( oholost koja ne bira ni cilja, niti sredstva ), nemaš pametnijega posla nego razmatrati svoj „jad i bijedu“ kao da na ovom svijetu nema drugih i hitnih problema za riješavanje.              

Biti u braku i imati djecu znači zaboraviti na sebe.

2014-01-03 10:43