Lamente konverte

 Ne znaš kako je ledeno živjeti ateistički,

čekati stare dane kako bi zadobio pamet.

Hraniti se dugo iščekivanjem i idealistički,

misliti da nisi zaslužio u vjernički zamet.

Ne znaš kako je gledati kršćane

koji se zatvaraju jer ne žele dodire;

polagati bez krštenja nebu svoje dane

dok sunce pusto kroz oči prodire.

Ne znaš kakav je blagoslov živjeti sakramente

jer nikada nisi bio u stanju poganstva

gdje ljudi od kršćana čine eksperimente

i među njih šalju vražja izaslanstva.

Nije ni čudo da govore o vjerskom drogiranju.

nije ni čudo da ne znaš ništa o paklu

jer ne vidiš dobro u svojem opiranju

od čovjeka; kao da živiš u staklu.

Ne znaš kako je blagoslovljeno usred mnoštva

razgovarati o svijetu s Isusom, Kraljem.

Ne znaš ti što je izlazak iz ropstva.

Ne znaš po svojemu grijehu udarati maljem.

Ne znaš piti i jesti otrova,

ne znaš sa zvijerima se dogovarati.

Ne znaš vikati s vrha krova,

ne znaš ni haljine svoje rasparati.

Ne znaš slavno porijeklo Božje mudrosti

i kako ti izmiče zdravo razumijevanje.

Ne znaš se izvući iz bezumnosti.

Ne čuješ mi srca usamljeno pjevanje.

Ne znaš i kao da nikada nećeš uvidjeti

kako te ljubi Gospodin dok ne padneš.

Prije ili kasnije ćeš poželjeti visjeti.

Koliko te stoji da život dadneš?

Vjeruješ li u slavno Božje predanje?

Vjeruješ li zaista da ne moraš mrijeti,

patiti napušteno, dobiti krvavo spoznanje

o tome kako se Gospodar strašno sveti

kada Ga kruniš podrugljivom krunom?

Tvoje povlačenje ti je najveća kazna.

Ne osjećaš podrhtavanje nježnom strunom

i još se strašiš da se o tome ne sazna.

U svijetu ja bijah pustinje Abrahamove,

iz izobilja praznine postadoh mazohist,

samo zato da blagujem pričesti ove,

samo da kapne rosa na moj list.

I što se događa, podari me Bog svojim Duhom.

Ne razumijem kako si tako uspavan i lijen.

Ne vjerujem da žudiš preko pogače za kruhom.

Ne želim znati zašto sam postao usamljen.

2014-01-28 04:35