Kada čovjek nešto radi po svojoj savjesti, kakva god bila ta savjest,
on je odgovoran čitavoga života sam sebi, Bogu i ljudima. Kada ista osoba
stjecajem okolnosti kao što je, primjerice smrt, dođe u neko drugo područje
gdje više nije dostupan ljudima s kojima je živio, radio, razvijao se, stario i
među kojima je umro, tada više nije odgovoran tim ljudima jer što je bilo, bilo
je.
Kada se čovjek obrati ili drastično promijeni svoja uvjerenja, odnosno
učini mnoga nova djela, on može dokazivati dok je živ svoje razloge, što god
činio. U ljudskoj psihi, a naročito u ljudskoj savjesti uvijek ostaje prilično
dobro sjećanje na ono što je određeni čovjek činio jer mnoge namisli i djela
ostaju u ljudskom sjećanju kao vrlo zorni i jasni poprilično.
Ljudska savjest nikada ne zastarjeva jer se na određena djela, koja
uvijek postoje, nadovezuju sva druga djela. Naročito pred Bogom nikada ništa ne
zastarjeva.
Postoji mogućnost da se dogodi zaborav među ljudima i slično.
Postoji i ta neobična mogućnost da društvo odlučuje da je nešto
zastarjelo, a to je ponajviše samo zato što ljudi nisu sposobni toliko toga
pamtiti i još o tome razgovarati, jednostavno imaju neke važnije teme za
razgovor pa nikada ne stignu pripovijedati o nekim temama i tada govore kako je
nešto zastarjelo, a određuje se i zakonima i propisima da će nešto zastarjeti
što znači da se o nečemu neće razgovarati jer postoje neka više goruća pitanja.
Goruće pitanje u svijetu također nikada ne zastarjeva, a to su zločini.
O zločinima se uvijek isplati razgovarati jer ljudi neprekidno pokušavaju
otkriti kako se zločini mogu spriječiti da bi došla mirna vremena što prije,
odnosno da bi se zločinima nekako doskočilo.
U svakom slučaju, ako je netko još na ovome svijetu i živi pa može i
razgovarati, on u svakom trenutku može reći da li se i koliko sjeća svojih
djela i što misli o njima, odnosno da li bi ista djela počinio opet i na isti
način pa prema tome može i pomoći cjelokupnom društvu u spoznavanju što više
podataka kako bi društvo radilo na tome da svoje greške ne ponavlja i da se ne
vrtimo u začaranom krugu.
Pred Gospodinom se čovjek jako dobro sjeća što je činio i zašto, ali
Bog ne zna za zastarjevanje nekog slučaja nego Bog uvijek prašta ako ga čovjek
zamoli za oproštenje.
Jedini je problem u tome što čovjek dugo, dugo ne spoznaje u čemu je
pogriješio pa ne vidi nikakav razlog da se odrekne svojih grešaka nego misli da
je u pravu i da je dobro postupio. Tada ni Bog ne može oprostiti čovjeku jer
čovjek ne vidi da je pogriješio pa uopće ne želi zamoliti za oproštenje.
To je stanje pakleno. Pakao nikada ne zastarjeva. 2014-01-23 15:06
Nema komentara:
Objavi komentar