Ptice na ulicama grada

Besmislice ovoga svijeta gotovo da su me dovele do smrti,

ja sam zamalo ostala kandidatkinja za licemjerje

i da ću poginuti jer će me provokacije razne strti

znala sam pa ipak me je zahvatilo praznovjerje.

Moj vlastiti pomračeni um mene jedino štiti

od napadaja gorkih u obliku prijetvornome.

Ja sam se zamalo počela i od svoje sjene kriti

pod parolom koja nosi se u dvore rododomne.

Preliti moram čašu punu meda, punu ljubavi anđeoske

jer sam se obazrivo odijelila od svakoga nepovjerenja.

Ostala sam bistra oka ipak, sanjam samo drumove seoske

i ulice ovoga grada tvrde su mi kao staze pogubljenja.

Nisam poginula, dragi moj sokole, to je radosna vijest.

Možeš za mene malo izmoliti jer ti vidim lice.

Susreti su naši samo lijepa i božanska svijest,

oni se i mogu čuti jer mi nisu nijeme ptice.

Gdje bih sada bila bez tebe, sunce im pakleno,

svima koji nisu moji dragi od kršćanstva.

Ja se sjećam, ja sam doletjela k tebi poneseno,

ja sam tebe zarobila u široka prostranstva

svojih najdubljih mogućnosti, a to nije malo.

Ne znaju svi ljudi naših očiglednosti.

Samo meni do tebe je stalo,

ti si meni uvijek u prednosti

pred onima koji ne slušaju Božju riječ i ne vrše.

Slobodna ću ostati jer ti za me moliš zagovor nam Djevice

dok rogovi sotone uzaludno oko mene strše.

Slušaj, dragi, krošnje moje blagoslovile su ptice pjevice.

2014-01-22 05:33