Ljubav je došla
glavnom cestom neugaženom,
zauzela je čitav
prostor ispred moje tvrđave.
Istovremeno se
prišuljala na mala vrata neopaženo.
Srećom, nisu
brave moje nikad bile rđave,
nisam brave ni
pripremila.
Parkovi su moji,
rascvjetani samo za me, mirisali.
Ljubav ih je vrlo
brzo oplijenila;
mi smo samo čiste
paljenice udisali.
Ljubavi se to
svidjelo
jer nije tražila
žrtava,
izišlo je poslije
na vidjelo.
Polegla je slatka
trava,
stope neke
plemenite postale su znak prepoznavanja.
Po njima sam
osjetila da se ljubav isparava
prema ružama i
borovima, sve do mojih predavanja
kad otvorila sam
glavna vrata, ona prava,
koja se zapravo
ne otvaraju svom širinom.
Miomirisi su neki
novi nastali
koji strujali su
kroz moje odaje i s vinom
pjenušavim naglo
su se sastali.
2014-01-10 07:04
Nema komentara:
Objavi komentar