Strašna sila poniznosti

Izrael je pred Bogom svojim uvijek bio podvojen narod, podvojena osoba. Taj narod je bio od Boga izabran, ali ne zato privilegiran kao nešto i netko bolji od ostalih naroda. Izrael je slavio Gospodina, Boga svojega, ali bio je to grešan narod. Podvojenost toga naroda uslijedila je zbog grešnosti njegove pred Gospodinom, kao što je i grešan čovjek u sebi podijeljen, odnosno nije posvećen sav Bogu nego ima problem sebičnosti i nastoji sačuvati svoj život, a tek onda otići u hram i slaviti Boga.

Zbog svoje podvojenosti Izrael je bio previše slab narod pa su ga drugi narodi vješto uništavali, napadali i uznemiravali kao zli dusi.

Zbog okorjelosti srdaca naroda svojega, Gospodin popušta Izraelu i pokazuje mu svoju blagost i popustljivost. No, svaka Božja popustljivost ima granice preko kojih ne može ići i stoga ne treba od Gospodina očekivati da će onome koji Ga zamoli predati sve što mu treba i što poželi.

Gospodin vidje da je neprijatelj Izraelov silan i jak te pomože Izraelu da se obrani i pobijedi u borbama kako bi neprijatelj Izraelov uvidio da je Izraelov Bog, Gospodar nad vojskama jači i moćniji od svih lažnih bogova. Stoga Bog daje Izraelu željenoga poniznoga kralja Davida.

David je zaista bio ponizan, mlad i imao je silnu vjeru i ljubavi puno za svoga Boga i služio je vjerno svojemu narodu. U ratovima i okršajima je to izgledalo kao da skromnog Davida prati neka strašna oružana sila kojoj se ne može doskočiti te je pobjednički kralj David postao slavan kao jak i snažan čovjek i kao onaj kojemu nitko oružjem ne može biti ravan. Bog je Davidu dao da pokosi neprijatelja brzo, lukavo i hrabro te je David izgledao kao veliki ratni zločinac da bi mogao imati autoritet nad neprijateljem i položaj siguran u svojemu narodu.

Kasnije se David ogriješio o zakon pa mu Gospodin oduze pravo da Mu David gradi hram i slavi Ga jer je ubijao mnogo pa se uzoholio.

David je potekao od loze Abrahamove, Izakove i Jakovljeve te je imao nasljednika sina, koji je Gospodinu nad vojskama izgradio svetište, i nastavio je lozu naroda Božijega sve dok ne dođe vrijeme Isusa, Mesije.

Kako je mogao Gospodin dozvoliti da u rodoslovlju Isusa Krista postoje neki zločinci?

Kako može zločinac biti dio svetoga rodoslovlja Isusa Krista? Jednostavno zato što počiniti zločin i upotrijebiti vojnu silu jest uvijek manje zlo i manji grijeh nego prihvatiti neke druge ljude i narode koji vole i štuju lažne bogove.

David, zločinac, pobijeđivao je lažne bogove zahvaljujući samo svojoj poniznosti i vjernosti Bogu Jedinome, Gospodinu Izraelskom.

Stoga i sam Sin Božji Isus može izgoniti zle duhove iz čovjeka koji je opsjednut jer takav pacijent više vjeruje u svoju vlastitu moć, a to su lažni bogovi, nego što ponizno slavi Boga Jedinoga.

Iz toga se nameće zaključak da je samo poniznost i odavanje slave Bogu Isusa Krista dobar i uspješan način kojim se pobjeđuje i onaj najjači i najokorijeliji neprijatelj, grijeh ljudski, sebičnost i nevjera. 2014-01-27 08:37