Druga knjiga o
Samuelu, glava 6, redak 14
14 David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo
lanenim oplećkom.
Danas dolazimo
pred Gospodina uštogljeni i pristojno odjeveni, držimo se ozbiljno i stojimo
gotovo ukočeno. Neki se pred Bogom izuvaju, kleče i klanjaju dok neki pjevaju
na sav glas i razgovaraju o tekućim temama.
Različito ljudi
slave Gospodina. Pred Bogom smijemo i zaigrati, dozvoljeno je klečanje i
pridizanje ruku na molitvu, a sve je to govor tijela ljudskoga koji dočarava
stanje dubina duše čovjekove.
Igrati iz sve
snage, a potom se gostiti znači podijeliti s Bogom svojim sebe, dati mu sebe i
veliku zahvalnost, sreću i radost zbog uspješno ostvarene suradnje.
David je bio
ogrnut samo lanenim oplećkom, a to bi značilo da je bio potpuno predan i
opušten te nije bio pod bojničkom i ratnom opremom. Igrao je, plesao vjerojatno
i izgledao ljudima kao prosta luda. Ljudi su gledali u Davida, možda je poneko
i zaigrao malo, cupkajući u mjestu, možda je poneko i domahnuo radosno. David
vjerojatno nije gledao u ljude oko sebe iako se s njima pogostio u pričesti.
Možda mu je nedostajalo to što nitko ne igra s njim pred Gospodinom. David je
bio pastir pa je postao ratnik i kralj, ali uvijek je za života slavio
Gospodina, gdje god bio i što god radio. Moglo se dogoditi da nespretno spadne
s nogu, da pogurne neko dijete, možda čak i da povrijedi nekoga u svojemu
zanosu igre. Što mu je bilo na pameti? Uvijek jedna ista radost od najranijega
djetinjstva, radost i zahvalnost Bogu za život i izobilje. Pastir David nikada
nije sanjao da postane kralj, on se je uvijek osjećao kraljevski. Kada je išao
u boj i tada je možda izgledao kao zanesena luda te je gađao praćkom
neprijatelja i kosio mačem napadače svoje. Tada je narod išao za njim. Mnogi su
se divili Davidu, zakraljiše ga zbog njegovih pobjeda, ali rijetko ga je tko
razumio, njega i njegova zanosna stanja.
Danas tumačimo
neki drugačiji zanos u kojemu gubimo potpuno smisao za zaključivanje, a to
stanje zovemo omamljenošću i transom. To nije isto što i zanosna radost života
u Gospodinu. Nismo mi danas ništa pametniji nego prije nekoliko tisuća godina
iako govorimo da smo kulturni i civilizirani, a to znači da smo možda otuđeni
od sebe i drugih, da smo sebični i da se stidimo biti zaista priprosti i
skromni.
Samo ponizna i
priprosta duša može igrati pred Gospodinom. A takvih siromaha duhom je
kraljevstvo nebesko. Pred Gospodinom igra David, ponižen u očima nekih ljudi iz
naroda. Nije bitno što vjerujući narod misli jer u skrovitosti svoje sobe, kada
se pomolimo i obratimo Kristu, Bogu našemu, nema nam naroda pokraj nas, nema
nam nikoga, ni majke, ni sina, ni najboljeg prijatelja. Tada ne gledamo na
društvene norme. Tada znamo da se društvene norme skidaju kao odjeća te
ostajemo onakvi kakvi jesmo pred Gospodinom, poniženi u očima ljudi, a
ljubljeni od Gospodina. 02:472014-01-28
Nema komentara:
Objavi komentar