...

Propao sam u dubine zemlje,

Orao me je povukao gore, u nebo, kroz otvor koji se je u dubini moje rupe otvorio.

Tada spoznah da izranjam iz svoga stanja umiranja kao da izranjam kroz nešto nalik vodi.

Sve me je boljelo i naiđoh na članak o nekom abortusu. Kako sam bio predao Bogu svoje boli, već sam bio siguran da je to dijete ubijeno. Znao sam da će stići u nebo, a dio njegovih rana , patnje i boli, osjetio sam zbog toga što sam se prepustio volji Božijoj.

Vidio sam da na mjestu gdje je orao morao imati glavu, iz koje je virio kljun, stoji sunce.

Prije toga sam bezbrižno plovio svojim ogromnim krilima prema gore, uvijek se upinjem što više mogu otići gore. Rijetko ponesem neke ili nečije boli na sebi jer ih odmah predajem Isusu.

Prije toga sa vidio rascvjetanu ružu kojoj otpadaju latice i omataju se oko nekog pupoljka dok ona rascvjetana ruža ostaje zatvoreni pupoljak. Vidio sam kako puno pupoljaka, gledano odozgo, izgleda samo kao jedna ruža.

Veličanstveno je tvoje stvaranje, Gospodine.