Ubojice proroka
Evanđelje po Mateju, glava 12, redak 12-23
»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite
grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: 'Da smo mi
živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju
krvi proročke.' Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka.
Dopunite samo mjeru otaca svojih!«
Svi smo vjernici koji nose posvećujuću službu, kraljevsku i
proročku, jednako kao i Gospodin Isus. Pogotovu su svi svećenici po svojoj
službi, između ostaloga, i proroci. Onaj koji zna da vrši tu proročku i
navjestiteljsku službu, drži sebe istim kao što bijahu oduvijek naučitelji i
prororci, u toj službi zaista smo jednaki, nije važno koliko smo pametni i
kakva smo slavna djela učinili, naučavali i pisali jer sva ta djela služe samo
slavljenju i naviještanju Boga Svemogućega.
Kada neki vjernik kaže da nije sudjelovao nikad u
prolijevanju krvi proročke, odnosno da su neki drugi ljudi, nepoznati i
okrivljeni zlikovci,
koji su bili naši stari učitelji, prvi vjernici, oci naši,
želi reći da je dobar i poslušan, odnosno pravedan vjernik.
No, ne može se biti vjernik, a ne osjećati zajedništvo svih
svetih i ne spoznati jednu te istu dušu proročku koja živi u našim
prethodnicima, koji uživaju u miru vječnom, koja živi u nama, vjernicima i
navjestiteljima i svjedocima Boga našega, Krista.
Zato onaj koji govori da nije sudjelovao u djelima otaca
vjere i da nije prolio krv proročku, govori o sebi za sebe da nije i ne osjeća
se prorokom, niti povezanim sa svim svetima. Stoga Isus govori da oni koji to
govore, sami protiv sebe svjedoče da su zapravo ubojice proroka. Ubojica
proroka prvo sebe uopće ne doživljava prorokom i time si umanjuje priliku
spznati kao pravednik otajstva vjere katoličke, a zatim ubija i vjeru svoje
okoline jer ju postavlja na pogrešne i lažne temelje. Ako netko o prorocima
govori bez osjećaja zajedništva sa svima svetima, ne može biti pravedni
katolik, odnosno vjernik. 2808 1121
Nema komentara:
Objavi komentar