Preljubnica

Preljubnica

Moja pripovijest nema još nastavka, a nisam niti spisateljica.

Samo ću ti reći da se dragulji opet pronalaze lako.

Niti jednome jadniku ja nisam takva kao tebi prijateljica,

ta, znaš, to je moja žeđ koja uvijek postoji, bilo kako.

Znam i koga sve u ovom svijetu moram zaobići,

znam i kome moram svrnuti važan pogled jedan

jer taj bez mene neće daleko od pakla stići…

znam po tome kako gleda, kao da je mene žedan,

ali kada vode pije, ne zna ni sam što bi s njome,

nema čime je probaviti, niti zna kako se natopiti

vodom živom, mada ima suhe bubrege i lakome.

Zna za Krista,Boga, zbog Njega i želi piti.

Znam i to da nećeš dati da bez tebe poginem,

viđenje mi noćas opet značilo je: bit će slavlja.

Stoga se usamih (kao da ja ikada si halje skinem),

stoga Djevu molim i ponizno pozdravljam.

Slavim uvijek rastanke, a poraza mi nikad nema,

svaki poraz vremeniti naš je jedan svježi zalog;

i moju vjenčanicu prozirnu nikad ne pospremam

jer nikad ne znam samo jedno: kad će doći nalog

da se pripravna posvetim, da se pustim preko praga.

Ne odmaram se od sparina jer su iste kao hladne noći,

isto mi je, uvijek mi je čežnja sakrivena neka draga

za treptajem glasa koji jedva nešto zbori od nemoći.

Tijelo moje sada duhom griješi protiv svake norme

o kojoj se među smrtnicima zbori. Ja ne varam.

Uvijek ja se držim one iste molekularne forme

i ne prosim veća zdravlja; isti vrt u kamenu još stvaram.

908 1046