Nevrijeme sa sjevera

Nevrijeme sa sjevera

Prodajem orijentalni sag koji moja je majka jako voljela.

Prodala sam već i saldo na bankovnom računu.

Kupujem dušu koju nekada nedjelotvornost jako je boljela

pa sad djelotvornom želim biti u nekom čunu.

Zaboravljam teoriju relativnosti jer mi strašno prijeti uspavljivanjem

u ovom svakodnevnom vjerničkom životu gdje je molitva od krvi,

gdje je molitva od tijela Duha koji podučava me izbavljivanjem.

Sada oni zadnji jadi moga života postali su prioritet mi prvi.

Opet živa sam, opet Boga punim plućima udišem!

I znam da malo kriva sam jer nema zdrave ekonomije, ni računice

nego samo ostavljam sve, samo da novu dramu ispišem

s Jaganjcem u naručju svome koji govori mi: nikada ne kuni se.

Takva su vremena, kažu, to se zove Prvi srpnja dvije i trinaeste.

Izliječena od unutarnjeg samopromatranja, gledam kroz prozore

kako nailazi sjevernjak, noseći nevrijeme u sparine ove ljetne žeste

i putujem…odlazim, duhom za sada, promatrati prekrasne obzore.

Opasna je igra nova, a i malo odužit će se, reći ću ti kad je kraj.

Reći ću ti zato jer si ti začetak onaj koji me u svemu mome i pokrenu.

Nisam našla dragi kamen, ali ispod površine njemu prodire sjaj

od kojega me hvata vrtoglavica i moram skinuti mu koprenu.

808 1032