"Duhovno zdravlje"

“Duhovno zdravlje”

Zvone mi, zovu me zvona,

zove me uspomena jedna pradavna

i srce moje sasvim mirno tuče.

Prisjećam se kada bila sam “ona”

i kada bijah tajna, ali javna;

prošlost me u budućnost vuče.

                                      

Kažu da opet dolaze mirna vremena,

i da ćemo ponovno imati svega,

i biti zajedno i sretni.

Da će mi zatrti sve, do zadnjeg sjemena,

krasna da će biti svjetska sprega;

svi će pjevati, poletni.

Zvone, a ja samo slušam

jer bilo je kada se nije čulo.

Bilo je sve drugo

i niti jedna se nije duša

predala, a da se nije pročulo

da je nekakvo ruglo.

Čvrsto se vjerovalo

u neke ucjene i prijetnje,

i u sunčane dane.

Da bi se djeci dalo,

da ne bi neke smetnje

izrasle izorane.

Bijahu jednoumlje i lastavice,

ljubljen samo vođa,

a osjećaji nastali bez mozga,

samo papirnate zastavice.

Duh je samo bio đak,

jezik boba bez grozda.

Tekstovi bijahu besmisleni,

vrtiše se u krugu

do iscrpljenja duha.

Svi zaostali i pokoreni

u jednom lugu,

siti igara i kruha,

savršeno.

Idealno i dugotrajno.

Tada su svi popadali,

završeno

bilo je i malo sjajno

kad su vođu udali.

Krstio se, ima tomu dugo,

ali je okupljao sebi vjerne,

da bi izvršio svoju besmrtnost.

Ni književnik nije znao drugo.

Duše samo su molile smjerne,

prikrivajući živu smislenost.

Druže Tito, jesi li to ti

ili drugoga da čekamo?

Još ti čuvamo carstvo.

Mnogi , još idioti,

iščekuju tebe samo;

dobro znano aristokratsvo.

Razmnožilo se po zemaljskom globusu,

onako kako si rekao.

“Dozvolite da se obratim”

emitiralo se o Armiji u nedjeljnom opusu.

Sve si to s nama stekao

i nemam ti ništa za dati.

Vjerovanjem na religiju,

dobar plan, plan ravan sotoni.

Zvona po svuda zvone

dok ih opet ne ubiju,

ali Uskrsnuće, to će biti “oni”,

ne daje još boj da biju.

2808      2057