Gusjenica u tunelu
Vina kupinova pripravila sam za te,
i malo pogače od jeftinih žitarica,
kako bi ovaj susret neslužbeni
postao čašćenje jedne godine zlate
koja proletjela je kao komarica
koja brani rod svoj nesuđeni.
Ovo je zadnje slavlje
u prvih godinu dana
nakon naših kalendarskih susretanja.
Ti si moje uzglavlje,
urezano u sjećanja
kao anđeoski pozdrav večernjih umiranja
kada predajem Gospodinu duh svoj;
i sve se veže jedno na drugo,
kalendari osobni postaju.
Za naše Djevice veliki dan postaje moj,
iako sam tada pošla prugom
na kojoj same tračnice ostaju.
Tamo pronađoh sve ono što si mi ostavio,
a još je toga ostalo i sada
i još se uvećava tvoj dar za mene.
Ti si mene dobrom voljom popravio
kao kada porađa se nada,
kao kada gusjenice se promijene.
Handrasta sam i još uvijek
trine moje naokolo padaju,
štoviše, za njih se ja i brinem
jer je takav onaj čovjek
koji ište ljude da se nadaju
pa ih onda s križa skine.
Nisam ni malo uspješna,
ali Isus svoje čini
oko moga povrtnjaka.
Slutiš da sam jako utješna
na zadnjoj violini
koju zaboravlja duša svaka.
Ali, ovih dana ja se sjećam tebe
jer te preskoćiti ne mogu,
uza svu tu krasnu braću.
Kad te čujem, lagano me zebe
tvoja riječ u svakom slogu,
svjećiocu za nas uvijek zapalit ću.
808 938
Nema komentara:
Objavi komentar