Noćna mora za vježbu

Noćna mora za vježbu

Gruba ruka, opori šapat, naglo buđenje u noći,

istjeraše mene iz nekakvih snova,

sve do pjevanja me izvedoše kao neki dril;

kočenje u zglobovima, zatvoreni prostor ponoći

ne dadoše k sebi u vremena ova,

odjenutu lakom kretnjom u šareni akril.

Iznenada iz dubina snova probudih se,

Nesposobna opet zatvoriti oči.

To je valjda sve od starosti.

Prvo mi je bilo, Kriste, pomoliti se,

a drugo je slutnja koja u me kroči,

još sam opijena od one radosti.

Jedna samo od noćnih mora

kojima me prate, mislim o tom ja;

no i jedna slutnja da se javim.

Usred mojih mračnih, tihih dvora

slutnja jest i jedna utjeha

pa se budim samo da se javim.

2608 137