Spomenar
Ljetnikovac još
miriši sav na borovinu.
Usred njegova je
dvorišta niknulo i cvijeće.
Bijela ruža,
uzgojena da je nalik vinu.
Ima puno dana kako
već se pale svijeće.
Moja ljubav, to si
ti, moja čista nevinosti.
Tebe žeđa duša moja
i trese mi krhke kosti.
Evo sjaja jeseni,
evo moje nove mladosti.
Gajiti bih bijelu
ružu da ti bude svečanosti.
3008 2042
Nema komentara:
Objavi komentar