Osvrni se
Stoga, evo, u samotnosti, namjerno danas napuštena,
ne mogu ne vidjeti tvoj glas, tvoje nenametljivo dozivanje.
Tko sam ja da me se spominješ u svoja jutra opuštena
dok sa Bogom razgovaraš? Nestalo je zadirkivanje,
gotova je igra; sada ozbiljno se vežemo cjelovito ti i ja.
Rekoše da si blizu, da si odmah pokraj Krista
i ja vidjeh tvojih očiju plam, postadoh odmah
prepoznatljivija.
Sada kraj je, sedam dana prođe i čuda trista
pa je red, pa bi moglo zgodno biti da se malo osvrneš.
Dosadno je pticama
bez tuđega pijeva, pijeva nekih ljubavnika
davnih…ne boj se jer i ja se bojim, da ne oskvrneš
onu tanku, čvrstu žicu povjerenja, žicu sjajnih, vjernih
udarnika
kakvi smo mi mladi bili, kojom putuju naša dozivanja i
odgovori
i kojom vlada Duha Svetoga ovaj kasnoljetni, jaki plam.
Opet ja sam… opet molim kao onih dana rastanaka: progovori!
Opet nove kose mi izrasle, jedan osta samo nevidljivi pram
koji pažljivo pokrivam i nitko nikada niti primijetio me ne
bi,
zaista, jer sam sva obična, najobičnija u svemu i na miru
za koji ne znam do kada će trajati, ali ga posvećujem tebi.
Kad bih bila neobična, ti bi opet bio prvi u mom odabiru.
508 1510
Nema komentara:
Objavi komentar