PIŠA I PIŠULJA
Na čovjeku svaki, bilo koji, dio njegove jedinstvene osobe
živi i diše.
To je prastara znanstvena i sveopća svjetska dokazana
činjenica.
Disanje umnogome podpomaže život, duhovnost, razmišljanje,
izmjenu tvari u organizmu i tako redom.
Mnogi roditelji znaju spol svoga djeteta prije nego što će
se ono roditi pa pripremaju dječju sobu primjereno spolu djeteta, a kasnije ga
i oblače kao muško i žensko tako da dječake ćesto oblače u plavu boju, a
djevojčice u ružičastu.
Ako neki odrasli muškarac želi naći istospolnog partnera za
bludništvo, vrlo često, usprkos uznapredovaloj kulturi čovječanstva, oblači na
sebe ružičastu odjeću za razliku od onoga koji je u dvojbi o svome spolu, a
nije raspoložen za bludništvo. Ovaj potonji se oblači onako kako je uobičajeno
i ne daje svojom odjećom i ponašanjem nikakvoga znaka o tome kojega je spola.
Kako će zdravstveni odgoj, koji tvrdi da su “odrasli ljudi
rekli djetetu da je muško ili žensko kad se je dijete rodilo i da je to
prisilno određivanje djetetove spolne pripadnosti jer dijete samo mora odlučiti
kojega će spola biti”, i u kojoj djetetovoj dobi djetetu protumačiti da je spol
nebitan i da mu je svejedno kojega je spola i da se to zove ravnopravnost?
I što ako “piša” i “pišulja” postanu samo neki srednji rod,
a grudi postanu razlog da djevojčice
počnu crvenjeti jer su nedavno rekle roditeljima da su dječaci?
I što ako silno upečatljive, neugodne i nezgodne mjesečnice
natjeraju djevojčicu Mariju da počne naučavati svoje roditelje o tome kako su
žene žrtve i izrodi i kako joj moraju dozvoliti da postane dječak Marko?
Hoćemo li i dalje disati na nos i usta, hoće li otvor za
izbacivanje probavljene nečisti iz crijeva postati dječak ili djevojčica?
2808 1202
Nema komentara:
Objavi komentar