Seljenje duša

Seljenje duša

Puno se počelo pisati o vjeri u reinkarnaciju što je u redu jer o vjerama i praznovjerju se uvijek mora što više pripovijedati zato jer praznovjerje vlada cijelim svijetom u ljudima uvijek.

Komplicirano je jedno obično mladalačko pitanje o tome zašto se seljenje duša ne slaže s katoličanstvom obrazlagati tako da se poslože te obimne informacije u male knjige pa se onda uspoređuju i znanstveno međusobno dokazuju.

Vjeruju katolici u seljenje duša, ima toga, to je činjenično stanje.

To se ne slaže u mojoj katoličkoj vjeri u jednom jedinom i vrlo jednostavnom podatku, a to je USKRSNUĆE ISUSOVO.

Kada predajemo katolički nauk, tada ne moramo objašnjavati i reinkarnaciju jer rijetko tko želi mnoštvo knjiga proučavati, lakše je samo povjerovati, a to je i Isusov najneposredniji način. Dakle, čovjek može biti i mlad, i nepismen, i bedast, i siromašan, ne mora samo biti učen čovjek koji dobro zna razliku između pojedinih vjerovanja.

Za moj pojam, sve što nije nauk Katoličke Crkve jest praznovjerje.

Seljenje duša može se naći u paklu, o da, pa to i jest pakao: stalno nešto moraš odrađivati, a ne znaš gdje si pogriješio.

Vjerujem da je Isus koji je hodao po zemlji i okupio apostole te bio raspet, umro i pokopan zaista uskrsnuo i da ću ja uskrsnuti, a to znači da ću doći k Bogu Svemogućem Stvoritelju svega te biti u Bogu sa vjerujućima jedno.

U meni postoji duša Kristova jer po Kristu ja znam sve oko sebe i u sebi, a ne samo po neki podatak nego znam sve. Da je to samo neka ljudska preseljena duša, ona ne bi znala sve odgovore na moja pitanja.

Moja duša je u mojim spontanim i nesvjesnim djelima jednako toliko aktivna kao i u najtežoj duševnoj boli kada me boli čitavo tijelo pa prema tome se ne može „preseliti“ iz jedne osobe u drugu nego samo iz kreveta u fotelju ili slično.508 1232