Čestica snova

Čestica snova

Plamtiš negdje za mnom u mekim oblacima svojim,

čekaš me na razgovor šutljivi i zornu molitvu ove tmine.

Smiješiš se u svome plaštu tamnom koji ne postoji

sada kao onaj zaklon za mene kad od svijeta oteo si me.

Ne spavaj večeras, još mi se pjeva jer je dan tu rijetko

baš ovako djelotvoran, zar ne vidiš moga žara?

Palim opet svijeće, ponestat će mi jer mi sve je svetkom

dok mi progovaraš ili me sa smješkom samo varaš.

To je nalik tebi, da se ozbiljno našališ samo mojim slutnjama

i mojim mnogim asocijacijama koje se ne spominju na glas.

Zato samo šapat jedan uzdrhtali iznad strašnih vučjih jama

ti mi pružaš kao melem koji meni nosi spas i samo je za nas.

Sada slušaj, ali ne gledaj me, ne onako kao da si skrenuo s uma.

To me sjeća kada si izjavio mi vječnu odanost i vjernost čednu;

to me sjeća onog časa kada već sam bila žrtva mrtvog huma,

a ti me izvede, u duhovitome udvaranju zavede moju dušu lednu.

Pričaj sa mnom, izgovori neku tajnu da sam bliže i da spoznam

tvoje sjećanje i nadahnuće, tvoju žrtvu slavnu jer sam slijepa.

Uvijek očekujem samo jedan znak od tebe, samo da sad doznam

nešto malo tvoga osjetljiva sveta praha jer ja nemam stiha lijepa.

Slatko ti je sve što zborim, smiješna sam ti, ti se ne zamaraš.

Posla imaš, radiš danonoćno, umor sretan, blažen predaješ mi.

I to mi je puno, to je najviše što meni još uvijek bezbrižno udvara

jer si siguran u mene i pored mene samo tako miran si ti.

Čuvat ću te, molit ćemo, ja ću poslije još za Boga reći hvala,

iako to i ti činiš, onako sami za sebe reći ćemo svoje slutnje.

Sve dok vrlo rano, skoro jutro ne zazvoni, ja sam samo mala

čestica ti snova. Ni za snove nemaš takve bogate šutnje.

3008 2320