Građanska deklaracija o vjerskom znakovlju

Građanska deklaracija o vjerskom znakovlju

Navikli smo obilježavati nevidljivo raznim obrednim činima i dodavati k tome predmete i sličice, odnosno znakove.

Obred Kristove žrtve, odnosno misno slavlje katoličko, odnosno Euharistija je događaj koji nam, uz pomoć spomena na Isusa i Njegovo otkupljenje svih ljudi od grijeha, uprisutnjuje duhovni susret sa Živim, s Istinom (koja jest apsolutna, ali to ne znači da ne može biti i apsolutno relativna ako to želi i ako je tako pristupačnija ljudskim bićima) gdje se žrtva u ljubavi vjernikova sjedinjuje s Kristom-Žrtvom Ljubavi za čovjeka. U stvarnosti, koju svatko vidi sa svog subjektivnog stajališta, vjernik ponire , kako koji, dublje u tu istu stvarnost, do same srži jer Isus se daje bezuvjetno kako bi komunikacija Boga i naroda njegova bila učinkovita, posvećena i napredujuća za čovječanstvo koje ima jednoga dana čitavo biti predano u tu duhovnu, nevidljivu i vječnu budućnost.

Svetost se ne pripisuje predmetima nego osobama, odnosno, ako je neka osoba posvećena i blagoslovljena, tada je i okolina te osobe i njezina djela praćena Božjim sudjelovanjem, što uvijek ispada bolje od svakidašnje stvarnosti.

Ako samo uzmemo neku sliku ili crtež, ili gravuru koja predstavlja nekoga svetog, to ne znači da je slika postala sveta i, još gore, na neki način magična, čarobna ili da djeluje kao da kroz nju djeluje Bog.

Ništa ne znači, ni dobro, ni loše, ako je predmet urešen Božjom slikom ili vjerskim znakovljem. No, ako netko vjeruje da predmeti sami od sebe jesu dobri ili loši u svojoj biti, taj štuje nešto što je načinila ljudska ruka ili je prirodna pojava i ako se tome klanja, to je najstrašniji smrtni grijeh i najgore poganstvo.

Duhova ima, odnosno osoba, koji su više ili manje dobri ili zli. Oni mogu dobro ili loše djelovati, no, puno teže i gore djeluje prazna vjera u zamišljene duhove ili magičnost i moć raznih predmeta.

Na žalost, u podsvijesti vjernika događa se vrlo lako da poistovijeti neku sliku sa svojim vjerskim osjećajem. Vjernik se tada uglavnom pokaje i pomoli, ili se ispovijedi, a za njega, kao i za sve ljude, neprekidno moli cijela Katolička Crkva pa se rijetko događa da praznovjerje uzme maha kod vjernika.

Ima slabih u vjeri, grešnih i pogana kojima je znakovlje raznorazno isto tako važno ili nevažno kao i vjera u Krista, Gospodina; takvi rijetki ljudi mogu poistovijetiti običan skup zvijezdica sa samim nevidljivim i snažnim i slavnim Gospodinom Ocem i Sinom i Duhom Svetim koji je ljubav i istina, svjetlo života svakome tko u Njega i Njemu vjeruje.

Ako netko iz političkih ili ekonomskih razloga uzme znak zvijezde, vjerniku se ne događa ništa, ali ako netko uporno tumači da te zvijezde predstavljaju Jedinoga Boga, to je običnan, naobičniji pokušaj manipulacije i nepoznavanje ljudi, povijesti čovječanstva te svijeta općenito. Namjerna manipulacija je strašan neetički čin i Gospodin ga strogo kažnjava, odnosno, dopušta onome tko želi manipulirati da snosi posljedice svojih namjera, odluka, riječi i djela. Ako pak netko vjeruje Jednome Bogu pa zatraži oproštenje grijeha i to po pravilima koje nam daje Isus i koja se nalaze u Svetom pismu, izvještajima vjernika, tada nema kazne jer Gospodin oprašta sve grijehe koje vjernik donese pred Njega i traži oproštenje, odnosno svjestan je kakav grijeh je počinio u svojim ljudskim okvirima. 2008 1550