Jahači zatvorenih duša

Jahači zatvorenih duša

Znam, ti se potiho nadaš, viteže stepskih ravni,

jade koji smetaš sebi samome,

da ću te ja iz noći izbaviti.

Ako te izbavlja moj kompas i dvogled pripravni

za gledanje u svijetla prolome,

ti ćeš se sam na svjetlu pojaviti.

Sami od sebe jadnici putuju, obično se vrte u krug,

sami od sebe oni nalaze komadiće dana;

obično tada se duša otvara.

To su tek početci jer put je jadnika dug,

ali njegova je duša već izabrana,

ta, ona drugima sreću stvara.

Da nema viteza jada, da ne hode noćnim stepama,

ne bi ni konjanika u planinama bilo.

Kome je loše i kome je gore?

Zar nije lakše pratiti svjetlo i hoditi za stopama,

ovakvima koje ti ja ostavljam čilo,

nego samo sanjati noćne more

i nikada moru ne iskusiti, a zazirati od straha?

Lakše je tebi, naviklome na noćne vrtloge,

stopu po stopu otvarati dušu

i polako, tapkajući, izlaziti iz mraka

nego jahačima držati konjske brtloge

dok planinski vjetrovi pušu.

Ne boj se konjanika, mladi viteže,

ne boj se, mlada osvijetljena dušo,

oni samo po danu napadaju.

Njih samo sunce u očima steže.

Ako imaš želje za oduškom,

uzimaj od njih uzde koje imaju,

dohvati remenje i zauzdaj konje njihove.

Ne uzvraćaj napade zaslijepljenih

nego mirno im konjima otvori pogled,

vidjet ćeš da im konji znaju putove

i da su ponosni, očiju otvorenih.

Uzmi kompas i preokreni dvogled,

ne gledaj samo jahača odabrana

nego povedi sobom osvojene konje,

vidjet ćeš i stepu i planine.

Postat ćeš vitez noći i dana,

otvoriti dušu za ovo potonje

da se tvoj jad u nebo vine.

0308 656