Molitva u pokajanju
Da znaš kako ja Ti
živim, da znaš samo kako vrdam,
izbjegavam
odgovornosti i griješim, griješim neprekidno.
O, da samo znaš Ti
kako se ja sobom sprdam
jer ne mogu oholosti
smaći, jer sve gledam zavidno i nenavidno.
Ljubljena sam skroz,
Tvoja milost mene stalno obasipava,
a ja ne znam naći
doraslosti, s drugima se koškam stalno
pa sve mislim da su
gori jer me stalno zloba zasipava.
Ponosna na Tebe
strašno, neopisivo, samo vidim ljulje jalno.
Jer za sve drugo što
je naše ne moram se brinuti,
za sve drugo znam da
nosi proviđenja;
ali jednu molbu ne
mogu ja k Tebi vinuti
jer mi dvojba ne da
povjerenja.
Strašno čeznem ovu
jednu nevolju okrenuti
pa da čudo stvoriš
na svoju Ti slavu.
Strasno čeznem, neda
mi se ponos razodijenuti,
želim Tvoju snagu i
čudotvornu opravu.
Ako maknem oholosti
svoje, ostaje mi sumnja bez pouzdanja,
tako velika je molba
moja, tako silno mislim da ću pasti.
Zaboravi mi i ne
gledaj grijehe, slušaj samo moga zazivanja,
znam da tada iz
molitve uslišanje pravo će izrasti.
Molim Te, usliši
točno, Ti znaš najbolje što treba;
ja ću sve to
prihvatiti jer sam željna ipak mira,
a kad bi slava Tvoja
se pokazala sve do neba,
progona bi bilo
strašna, žrtva nikada ne bira.
Poslušaj mog
zagovornika, slušaj kako služi vjerno,
daj nam njega Ti
pokaži, otkrivaj nam puta
jer je vjera slaba
ova koja ište, iako ja osjećam se smjerno;
on me vidi da sam
slaba pa mi ne da naputa.
2708 1223
Nema komentara:
Objavi komentar