Na smiraju ljeta
Uslijed mnogih
strujajućih ledenih misli,
spopada me jesen,
jesen rana i nesigurna.
Predivni do mene
dopiru razni njeni mirisi,
sazrijeli plodovi
neki s neba, jutros tmurna.
Prelijepo je
osluškivati taj zov slatkih plodova
koji me mame svojim
bezobraznim izobiljem,
koji me hvale i čine
da se uzoholi duša ova.
Rumene pjesme i mira
dah šeću se podijem,
mnogo dobrih, toplih
razgovora ih prati,
a sve gleda Majka,
najdraža mi slušateljica
pa je sretna, pa me
još i k tebi vrati
jer ja još sam tvoja
prijateljca.
Malo kiše danas
dobro će doći na visoravni
na kojoj su moji
vrtovi; možda oblak se pomakne.
Sada me opet čeka
jedan put nezaustavni,
možda mi strmina nova
pogledu izmakne.
2408 640
Nema komentara:
Objavi komentar