Iza crte
Preko mora i
planina, uza stube pa polako prema šetalištu,
ja sam opet malo
prešla onu crtu. Opet nisam vjerna bila
nekim zacrtanim
smjernicama moga doma, u mom dvorištu.
Jutro rano zateklo
me kako već sam novu spletku svila.
Opet trebam vode
kap, jednu kaplju već sam stavila na usne.
Sasvim dovoljno je,
ali opet jurim i očekujem novi crte trak.
Ove šetnje postaju
sve teže, moje srce mora izdržati kušnje.
Sasvim jasno danas
rekao si da mi prvo zakon mora biti znak,
a ja o zakonima tako
malo znam, ja sam letjelica koja pada,
ali neka. Neka bude.
Za tvoj mir ću lako ja izučiti i disciplinu.
Kad sam već krenula
u lov na poroke, nek i ovaj treći bude sada,
kao najteži, ono što
će meni biti vjernost kakva te u nebo vinu.
Kušnja ova sad je
malo teža, mora biti da je ulog zaista velik.
Kušnja ova nema one
znatiželje, nema puno onih starih razloga
već je tako zamamna i
bistra, čista, nemoguća. Onaj smjeli
polet moj sad ne
postoji. To je samo razlog da prevarim zloga.
Vrati mene domu
mome, vrati se tiho u moje srce koje samuje.
Ne misli da bez
prepreka te slijedim, kako li ih ti preskačeš?
Želim znati, želim
biti ona koja samo tebe, samo tvoje čuje.
Daleko sam, ali capkam
jasnim stopama tvojim, sve mi znače.
Večer pada, lovi me
romantika. Kriste moj, to me Ti pohodiš.
Uskoro ću možda
poći, ali s Tobom svakako ostajem.
Da mi nadahnuće, da
mi mrvu vina predaš, krvi preporodiš!
Znam da dat ćeš,
toliko Te poznajem.
Do viđenja, zvona
ovoga svijeta koja nisu svadbenička,
do viđenja sada i
jedno slatko zbogom, dragi prijatelji.
Ovo sigurno je oda
jedna malo poduboka, žrtvenička.
Riješila sam sve
dileme, samo malo još se duša dijeli.
Samo malo još se
moja zatečenost ne da speti,
moje prilike su bile
jedna stara uspomena,
jedna želja. Ili mi
se to sotona pravi sveti,
ili još će biti
jedna duša jedna i nepodijeljena.
Što god bilo, ja sam
zaručnica kao što to bijaše uvijek.
Što god bilo ja ne
moram ništa reći, ništa više učiniti
za ovu pjesmu. Ja ne
moram sebi još tražiti lijek
jer sam samo s Tobom
i s tobom ću se suobličiti.
2508 1847
Nema komentara:
Objavi komentar