Pred zidinama

PRED ZIDINAMA

Znaš, uzeli su od mene, onako lukavo i dobrodušno,

moje neskrivene tajne; i moje pozerstvo kušali su.

Našli brzo su si saveznike pa ih pustih sasvim zdušno

da ih bolje vidim tamo, iza kamenitih stuba i … slušali su.

To ti pripovijeda jedna ropkinja samo Tvoja, Tvoj sam sluga.

Na mom starom zidu pronašla sam oltar Tijela Tvoga

pa neoskvrnjeno bijaše sve što sam dodirnula, čak i lažna tuga.

Daleko bilo od mene i od Tebe da u svemu vidim zloga,

ali ipak sam za svaki slučaj pustila sve puteve iz Grada otvorene

da bih lakše otjerala sve što naše nije i nama ne pripada.

Gutala sam pljuvačku na bubrege svoje, svima zatvorene,

sanjala sam kao dijete, Duha Svetog pratnju imam još i sada.

To ti pripovijeda nevjernička duša Tvoja koju Ti si kupio

i koju si za sebe samo priredio zaljubljenu. Sudjelovala sam

kao kradljivica koja drži ljestve, ali me je glas Tvoj lupio

posred nosa što je krvi pustio od nervoze jer pala sam.

Ali da me nije bilo među tatima, ne bih sada svjetlo sjajno bila,

svjetlo sjajno što ne gasne iza moga čela, oko srednjeg uha.

Da me nisu malo pokrali, nikada si ne bih tako nešto posvijestila

kao što je čin protiv vlastitoga roditelja koji ima časna ruha.

Bacila sam sve do vraga, sve što mi je zasmetalo i gle,

došla sam do one prave riječi kojom oblikujem slutnje.

Takve bezočnosti za mene zaista još bilo nije nigdje

pa sam dobro školu svoju platila i pjevala bez lutnje.

Barem sada nešto bolje znam, iako ne predviđam ništa,

samo Tvoju riječ ja čujem, oganj Tvoj mi plamti i govori sve. 

To je ljubav, istina je. To je žrtva mojega sjemeništa

i najveći plod što već u jesen juri kao da buduće tvori misije.

AD 2013, 1908 144