Dvojica ili trojica dežurnih u svijetu

Dvojica ili trojica dežurnih u svijetu

Kada je Gospodin odlučio sazdati sebi svoj narod, to je bilo u narodu Njegovom idealno društveno uređenje. Kralj i poglavar je bio sam Gospodin, a ljudi u narodu služili su općem dobru, svatko prema svojoj službi i namjeni. Razgovarali su svi s Gospodinom, bilo na samo, bilo u bogoštovlju zajedničkom, živjelo se uređenim načinom, a kada su ljudi bili dugo vremena u pustinji, postojala je velika bliskost između Boga i naroda Njegova.

Poslije toga došlo je vrijeme da se tako utvrđeni ljudi u zajedništvu s Bogom počinju polako osviješćivati o sebi, životu, grijehu i smrti. Došlo je, naravno, do velikih neprijateljstava koja su postajala sve sofisticiranija i još dan danas se neprijateljstva i razlike posvješćuju u čovječanstvu. To je neophodno ako čovjek želi sazrijevati, mora znati dobro razlikovati bitno od onoga što samo smeta i zavarava ljude. Tako ljudi sazrijevaju, razvijaju se do nepreglednih postignuća. Ono što je dobro, ostaje dobro i postaje sve bolje i ljepše, a ono što je loše postaje užasno.

Danas nam uglavnom izgleda kao da je sve užasno, imamo krize, ratove i katastrofe pa ne vidimo što sve ima dobro i lijepo jer nam svaka loša sitnica onemogućuje proučavanje lijepoga i ono loše postaje bitno jer se mora prvo riješavati da bismo uopće mogli se posvetiti ljepotama života.

Tako nam proleti život, tako sazrijeva čovječanstvo.

Često čekamo propast svijeta jer smo sve sposobniji u uništavanju. I zaista, i ono dobro koje ne vidimo, i ono loše koje nam je bitno postaje već ogromno, nespoznatljivo, užasno. Isus je spominjao takvo stanje u svijetu.

Evanđelje po Mateju, glava 24

21 jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti."

Često se čuje da ljudi nemaju vjere, da su Boga ubili, no to nije tako kako izgleda. Danas ljudi imaju velike darove Duha Svetoga kojega je Isus poslao na zemlju kad je uskrsnuo i uzašao k Ocu. Mnogo dobra se čini, ali se ne naglašava dovoljno, barem ne toliko koliko ljudi strahuju od zla kao da su opsjednuti. I oni koji su bliže Bogu, i oni koji samo misle da jesu, imaju na sebi taj biljeg Duha Svetoga i čine dobro, odnosno po njima dobro dolazi, iako se ne bi reklo na prvi pogled. I to stanje ljepote spominje Gospodin.

Evanđelje po Mateju, glava 24

14 "I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak."

Ipak, izgleda da nećemo daleko stići ako ne činimo dobro svjesno i ako se ne pozivamo na Krista, Gospodina jasno i glasno. On je jedini zaslužan što uopće imamo život i što sazrijevamo u slobodi do te mjere da postajemo vječni i vječno blaženi jer nas Bog spasava od zloće i neprijateljstava, od smrti u najširem smislu.

Ako činimo nešto, činimo to zbog Boga Jedinoga i recimo da je to Njegovo djelo što činimo, djelovanje Kristovo, u ime Kristovo. Tek kada označimo ljudima da smo Kristovi, iako nesavršeni, Bog će stajati iza nas, odnosno, podržat će naše napore. U tome je smisao razlikovanja. Ne valja reći da činimo razliku između dobra i zla nego je razlika u onome što je Kristovo, a što nije. Dobro je da uvijek u svijetu živi barem nekolicina takvih ljudi koji tako čine. I o tome je govorio Isus.

Evanđelje po Mateju, glava 24

 22 "I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni."