Azil za sotonu

Azil za sotonu

Prvo je BOL pa nema dovoljno koncentracije.

Kad čovjek NIJE USREDOTOČEN na ono što uči, ne može izvesti neki zaključak, samo nastoji ponavljanjem nekih tvrdnji spoznavati,

Ali uglavnom razmišlja o svojoj boli i nelagodi ili o tome kako to spriječiti. Gotovo ništa ne spoznaje što ima tada za njega nekog smisla.

Skoro sve ljude nešto boli, tišti, muči, kinji, stvara nelagodu i nezadovoljstvo, utječe na nerve, ide na živce ili čak i čovjek svjesno  zaista prilično pati. Zamaskirana bol uzrokuje u svakom slučaju nedostatak koncentracije. Bol uvijek postoji, svjesno ili podsvjesno, manje ili više, manja ili veća. (u konačnici je bol nedostatak ljubavi u koju svrstavamo i razumijevanje i opraštanje, i sreću i milosrđe,  i iskrenost i slobodu...). čak i ako učite od voljene osobe, a ona u biti nije neka „topla“ osoba, odnosno  nastoji „hladnokrvno zahtijevati jaku samokontrolu“, već i to vam prouzrokuje nelagodu ili , jednom riječju: bol.

Ako nema usredotočenosti na ono što se uči i ako je gradivo nešto sasvim novo i nepoznato, nema gotovo nikakve šanse, odnosno prilike za normalno RAZUMIJEVANJE pa prema tome, takvo učenje ne daje nikakvoga ZAKLJUČKA, a naroćito nema niti smisla, a  ako ima smisla to što se uči, opet nema smisla pokušati razumijeti smisao gradiva kad učenik nije usredotočen i gradivo je strano i nepoznato, odnosno preteško i komplicirano, možda previše apstraktno ili neistinito ili nedokazano.

Ako nismo uspjeli nešto zaključiti, nismo spoznali smisao podataka koje možemo ponavljati i više od pet puta, u nedogled, nećemo bit lekcije nikada zapamtiti, NEMA MEMORIJE koja može od takvog učenja zapamtiti više od dvje-tri riječi, makar učenik imao velike sposobnosti pamćenja i razmišljanja.

Prema tome, ne može se naučiti gradivo. ŠTO JE I KAKO RADI LJUDSKI  MOZAK, FUNKCIJE MOZGA, POZITIVAN NAČIN DOKAZIVANJA u zdravstvenom odgoju su rezultati koje mora znati i postići dijete od jedanaest godina. U isto vrijeme treba naučiti razlikovati nepravilnosti i deformacije u razvoju od fizioloških promjena koje prate pubertet.

Ambiciozno. Kao katoliku kojemu nikada te stvari, odnosno gradivo nisu bile jasne, čini mi se prekomplicirano i besmisleno. Kakve to veze ima sa zdravljem i što se uči na drugim nastavnim satima, ako ovo sve može dijete naučiti za koji časak i „pravilno razumijeti“, odnosno ne činiti u praksi ono što je tako dobro naučilo teoretski? Kako upotrijebiti mozak i fiziološke funcije zna najbolje lažac i otac  laži,  a tko živi u zdravoj i nedeformiranoj sredini? Zašto se ne uče deformacije mišljenja i što je to fiziološka promjena? Da li je začeće fiziološka promjena, da li je vađenje dijelova tijela pravilno dokazivanje mentalnog zdravlja?

Sve mi se pomiješalo, ali ima djece još koja ne vole ići u crkvu i ganjaju se s mačkama, a možda i treniraju nešto ili imaju vremena za bavljenje sportom. To su sretna i pametna djeca, vjerojatno će netko nešto i spoznati i naučiti pa reći to nama katolicima nekim običnim, „svojim“ riječima. Zanima me kako će reći da nastaje život? Velikim praskom u kaosu koji se nalazi u epruveti? Što ako roditelji završe u umobolnici ili u zatvoru dok dijete još nije našlo posao? Da li se uči u geografiji i biologiji prije jedanaeste godine kako preživjeti u gradu gdje ne raste hrana? Ako djeca završe u Domu za nezbrinutu djecu, kako će se zaposliti i živjeti kad navrše punoljetnost i nauče sve zakone? Hoće li se stići zaljubiti ili oženiti? Hoće li biti pametnjakovići koji znaju načiniti abortus kao reći „dobar dan“...uzgred budi rečeno, da li je abortus fiziološka, kemijska, mentalna ili zakonska promjena u organizmu? Kako će savladati bolesti koje će nastati, a o kojima znanost danas pojma nema? I što kada se smanji natalitet u svijetu, a poraste broj potrošača? Hoće li Marsovci izgraditi do tada azil za zdrave ljude?

3008 1438