Predodređena
Šutjela si jer je slava oko tebe govorila sve,
ponizna si bila jer na svaki tvoj spomen
uzdizalo se nebo kao danas i pao je snijeg.
Ti si uzor dušama kakve moraju biti one.
Idući tvojim tragovima sniježnobijelim,
nailazim samo na sve strašne čine
koje gledala si srcem ranjivim cijelim.
I ja gledam tragove tvoje veličine.
Nije moje oponašati majku Isusovu,
nije meni biti tihom, dugom rijekom.
Znaš i sama da mi dade Otac narav ovu,
znaš da služim lukavošću mekom
kojom vidim dobro, dobro čujem,
ali sve to zbiva se u tišini
pa ja moram biti krov koji odjekuje,
a ne obuzdana u plićini.
Samo ti ćeš mi izmoliti svesrdno,
od moga dragoga preporučenoj,
srce Krista premilosrdno
da me pogleda u bari
ovoj.
A ja onda samo moram
slijediti svog Oca na nebesima
da ne bi bilo za me obora,
da ne bih pala sa istresenima.
Znam jedno samo sigurno,
i ja ću tako sretna biti.
Neću kunjati ni malo tmurno
Jer ćeš nebo mi izmoliti.
508 1617
Nema komentara:
Objavi komentar