Molitva za lijepe
oči
“Požuda očiju i srca” je najčešća pogreška koja nas baca u
grijeh.
Ako samo s požudom pogledamo na svijet, ljude i stvari,
nismo čisti.
Ako nam se nešto dopadne pa izazove u nama tračak zavisti ,
a ne samo običnog zadovoljstva, radovanja i sreće , već smo u srcu poželjeli
ono na što gledamo .
“Tko samo s požudom pogleda ženu , već je učinio preljub” jer tijelo grešno
samo čini ono što mu srce nalaže,
a srce odgovara na ono što oko vidi. Kako naše oči gledaju ? Onako kako navikoše u
srcu. Naš pogled je predavanje srca
našega bića i u oku se naše biće ogledava.
Ako ti se nešto dopada, prihvati
to, slobodno reci i raduj se.
Nema razloga poželjeti ono što vidimo jer nam je to Gospodin već dao
time što nam je dao da nam oči ugledaju,
odnosno da nam srce već u radosti posjeduje ljepote oko nas. Više od toga ne može biti, samo manje,
a to je požudna ili pohlepna
želja koji nisu tako božanstveni kao što je čisto gledanje i radovanje onome
što imamo čast gledati. Kada vidimo nešto strašno, okrećemo oči i ne želimo ni pogledati kako bismo zaštitili svoje biće od onečišćenja, gledajući grozote. To je jedan
pokazatelj kako pogledom predajemo
sebe, svoje srce, svoje biće.
Zato je oko našem
biću “svjetiljka. Ako nam
je oko čisto, čitavo naše biće ostat će čisto” , a čistoća
je radost u gledanju
svega jer je ljepote
oko nas stvorio Bog pa
smo zato čistim
pogledom približili se samom Gospodinu.
Ako smo već u srcu
požudni i pohlepni , jer smo nezadovoljni , svaki
pogled bit će prilika za ispoljavanje grijeha. Ako
molimo Gospodina i živimo
u iskrenosti,, ma koliko nekada
bilo teško nazvati sve pravim imenom
i priznati glasno i jasno ono što je
istina, bit ćemo čisti,
imat ćemo čisto i radosno
srce. Pomoliti se Gospodinu možemo
u svakoj prilici za čisto srce. Molitva
je ulje koje održava naše
svjetiljke upaljenima i
naše oči će vidjeti
ljepotu Božju te se radovati naše srce. Takvo srce
slavi Boga neprekidno, a u
očima se ogleda slava Gospodinova pa
postajemo navjestitelji radosti,
mira i ljepote . Tada i naše
srce govori Božju riječ
i to na svoj
način, iskreno i iz vlastitog iskustva.
Zbog toga možemo
reći da da su
naše svjetiljke uvijek upaljene, a kada su
već svijetle, tama ih
ne može obuzeti pa ih postavljamo
na stol ili strop,
na povišeno mjesto, kako bi
svijetlile drugima jer
Gospodinova slava koju radosno
gledamo daje i
drugima da sve vide čistim
okom.
Oko i srce su
ogledala našega bića.
Nije dovoljno samo štovati Gospodina i
oduševiti se ponekada što nas
uslišava. Ako smo se
jednom oduševili, to je
početak dugog puta
u kraljevstvo nebesko
kojim nas vodi
iskrenost i molitva. 3008 715
Nema komentara:
Objavi komentar