Sretno srce
Umornih očiju,
zažarena čela čekam malo kišnih kapi
jer je nebo nisko, i
malo je sivkasto, dok sparina tiho gmiže.
Iz glave mi sve od
užurbanog dana sporo i po malo teško hlapi.
Doma sam konačno,
golih stopa tapkam prema ležaju sve bliže.
Ostavljam sve svoje
jako važne poslove za sutra. I večera je tu,
okrijepljena
spoznajem predivnu istinu: pjevam domu svome.
Puno čaša hladne
vode ispijam jer ispirem sol i trebam svježinu.
Sutra ću pročitati
one vijesti koje javljaju o stanju ratnome.
Niti san me ne može
iznenaditi u ovo kasno ljeto kolovoza,
a da će ovako biti
niti sanjala nikad nisam, udobno i mirno,
napušteno i
raspremljeno nemarno kao staračka skleroza.
Čak i ptice lijene
su pa tišina ljetna dvorišta odjekuje umilno.
Melodiju predivnoga
mira pratim sretnim srcem svojim,
vrijedjelo je danas
truda prema impulzivnoj inspiraciji
i ni od kakvoga
iznenađenja ne strepim, niti se bojim
jer sve to nije
najbitnije, taj doprinos mojoj rekreaciji;
taj vječni, zvučni,
tihi odmor od svih mogućih aktivnosti.
Samo hrane one prave
dotakla uopće nisam,
samo vode života još
ispiti moram, moje skrušene poniznosti;
još uvijek ne znam
točno da li u raju ja to jesam.
I zašto ne marim za
Kristove mučenike najmodernijega doba,
zašto već ne molim
za te žrtve, zašto mi je hitnije pjevati
i zašto mi je tako
dobro, ima tome već dugo da me spodoba
raznih ne progone
zli dusi. To ja dušu moram prolijevati,
to ja moram k sebi
doći, umorna se razbuditi i Bogu zahvaliti,
a tada će moje srce
sretno mome Proroku u nebo poći.
Nemoj Kriste, kao
svoga Boga Te molim, vjerske ratove zapaliti,
nemoj dati nespokoja
vjernicima ove jedne vječne noći.
2108 2014
Nema komentara:
Objavi komentar