Krizanteme

Krizanteme

Rekli su mi da si ti, znala sam da ćeš se pojaviti,

znala sam da ću plodove slatke okusiti od moje matere.

Sinovstvo mi od tebe čvrsto postaje plijen poglaviti;

meku moju svilenkastu, nježnu kožu sama derem.

Tko bi rekao da je koža tako čvrsta, meka, a tako debela.

Daleko je meni još do nutrine puta duga prijeći,

lakše preko zida preletjeti, preko trnja razna stara i uvela.

Križam se uglavnom kada nemam kamo pobjeći.

Tada me ponesu vjetroviti vali, opuštam se bar na kratko

pa zaboravljam sve, baš sve drugo, mrtvo, izgubljeno

kao neki leptir, kao vrabac mali, kad preleti zrnje slatko

da bi dostigao preko zida ono tragovlje ljubljeno.

Zvonici stoje, zvona ne trebaju, samo u visinama označuju

gabarite određenih raznih pogleda na puteve druge neke, nove.

Lijepo li je pogledati pa se zaletjeti dolje gdje se dobacuju

mrvice i lišće, pelud, trulo voće i promatraju se supernove.

Ponekad se i s vrhunaca spuštam kako bih u molitvi prenoćila

ili danju sakrila se lešinara sunca. Još si uvijek odijevam i tamu

oko svjetlucavih zjena kojima se vodim da bih slađi sanak svila,

da bih vijencem ja na Križu drva pozdravila svoju svijetlu mamu.

Ponornice postadoše rijeka bistra, padajuća, koja nosi samo biser

od svjetla presijavajući, ipak mutne boje pod rumenilom zapada.

Usred stijena nosi meni planove i karte, opise terena i tanke obrise

uskih ulaza i prolaza u dubine, ondje duga gdje se stvara i nada.

Tijelo Kristovo mi svoju povijest pripovijeda i moju budućnost,

sjaj veliki iz očnih duplji tada kreće Duhu Svetom: ti na križu

vodiš mene, a ja moram ići svijetom, makar i sa Crkvom kućnom,

iako bih najradije te dohvatila krilima mi što za tobom gmižu.

Da ti drvo meko ja poravnam, da mu niti ja podmetnem tanke

koji bi ga uzvisili u tim oblacima od nebesa; ali ne, ti si prorok

koji samo čuva, pazi moje staze i dubine, sanke i uranke

pa me šalje niže dolje, samo kratko i na određeni rok.

Tamo dolje zemlja viče, crnica je, sva je plodna;

sva je rahla, propusna i stvara male humke za sve tuđe anateme,

a ja onda poslušna sam, silazim, od ljubavi rodna,

usaditi se povremeno dok pokrivaju me meke krizanteme.

2808             2303