Prihvatilište za bogataše

Prihvatilište za bogataše

Skitalački pozdrav jedan meni nosim ja na duši,

jednu opomenu mojem grijehu koji kao brvno mjesto mene hodi.

Okruženje moje kameno je, velim, u kojemu se gušim,

ali nikad ne znam da li će mi Isus dati da poginem koji mene vodi.

Brvno grijeha moga meni sitan trun je jer ja puno grijeha stekoh,

jer ja žeđala sam dugo i tražila po paklu izbavljenja

pa sam upoznala ono sve što još nikome ne rekoh,

a zove se sablazan usred sveta moga Proviđenja.

Bijah grešna, ali gledala sam grijeha veći ponor, strašan kao lomača

koja se priprema za ženske objekte u povijesti čovječanstva.

Sada za mene nije ništa pobjeći od neka umišljena muška mača,

sada za me nije ništa tijelo koje ne zna ženskog dostojanstva.

Moj je dio velikoga brvna samo malo, samo trunak milosrđa

jer ja štujem Kristova stvorenja, sve do jednog;

jer ja štujem onu blagu iskru vjere svakoga tko već zahrđa

od bluda i pohlepe, onog stvora stvarno bijednog.

Bijedno je ono što ja vidim, čujem i čemu Bog me moj izlaže,

a sablazniti se nikako ne želim. Svaki grešnik je ljubljena osoba,

a mnogi od njih svom silinom svojom moga Boga traže.

Licemjerno stoga ne priznajem kuđenje nikakvo jer nisam roba

nego traga svjetla ja ostavljam, krvavo je i rumeno,

i ne znam da li od mene će biti kakv anđeo ili svetica,

ali znam da puno ovisnika ima koji hode ekumenom

koji moje tragove uzimlju da osvijetlaju svoja lica.

Poradi takvih ja se Kristu predajem i umiljavam

kada netko uopće do mene i naiđe.

Svoju svetinju u domu mome dirati ne dozvoljavam

jer do mene samo Isus lako priđe.

1808 1454