Zemlja nije okrugla

Zemlja nije okrugla

Luka , glava 14, redak 27-30

27 I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!"
28 "Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti:
29 da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide:
30 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!'

Ne nosi mi se moj križ, nego Tvoga bremena ponijeh nešto malo sa sobom da ga zamijenim i opteretim se isključivošću Tvojom. I tako moj križ na tvom bremenu postade meni blagoslov.

Dugo sam Te tražila. Nisam željela sve vjerovati, nisam razumijela ljude ni znanja. Podsmjehuju mi se, moj Proroče, okreću se od mene da bi sakrili  promaknuti tračak sablažnjivosti na licu uslijed moje smjele bedastoće jer ne znam  niti najobičnijih narodnih mudrosti nego samo blijedo gledam kada netko izgovori neku mudroliju. Školu ne shvaćam; ostarjela nekako, a pripovijedati ne umijem.

Sve je to stoga što desetcima godina nisam vjerovala nikome, nisam nikoga razumijela, niti je netko razumio mene. Nisam vjerovala da je zemlja okrugla. I danas mislim da je ravna, a na morskom obzoru držim da je zaobljeniost samo varka za oči ljudske. Znam da moram priznati da jest okrugla i elipsasta i da se kreće oko sunca i da ima sile... ali me drže čudnom. I da me smjeste u svemir, ne bih vjerovala ljudima i znanju. Znanje poštujem jer je takav poredak u kojem živim ,  jednostavno se pogađam i dogovaram sa svijetom kako bih preživjela pa priznajem ono što se uči. Ali ne vjerujem.

Kad si me zazvao usred ludila moga, rekao si da moram za Tobom ići. Govorio si o isključivosti koja je meni zgodno sjela na dušu. Možda u nekom krajnjem, krajnjem svijetu zaista dolazi do toga da se sve dijeli na samo dvije strane, i na samo dvije isključivosti  te zlane sredine zapravo nema.

Znam da sam u svom stavu previše tvrdoglava i teška osoba.

Kad si ono rekao, shvatila sam to kao jedan jedini, isključivi put. Put za moju pamet kakvom sam je opisala. Put za moju svrhu. Put koji se gradi tako da je čovjek već u začetku i na početku više nego siguran u krajnji ishod. Put isključivog smisla. Jedino što ima smisla. Jer ako početak puta razumijem i vjerujem jer on za mene ima smisla, tada više ne brinem, odvest će me uvijek tamo gdje ću i ja imati svoju svrhu.

Kakve veze ima proračunata gradnja kuće na dobrim temeljima ili početak puta koji ima smisla? Veza je u tome što Tvoj put jedini jest takva gradnja sa smislom, nema straha od greške, od propasti, od zabune, od zablude i od promašenog života; od gubljenja vremena i mlaćenja prazne slame te motanja u istom krugu.

Prvo sam povjerovala da si uskrsnuo i da si bio mrtav prije toga, potpuno i stvarno mrtav. Zatim si uskrsnuo i rekao mi da ću i ja uskrsnuti. To nije besmrtnost o kojoj pričaju znalci i vračare. To je uskrsnuće, uzdignuće, preobraženje, let za koji sam i stvorena. To je konačno nešto više od mene, a ja to ipak mogu vrlo lako povjerovati, lakše nego da je zemlja okrugla. Jer ima svrhu. Ima smisla, duboko u sebi nalazim sigurnost o tome da si uskrsnuo. A to znači da si hodao zemljom i da si sada uz mene, da si živ i da si tu; na viši način si živ nego običan živi čovjek. Više od života si živ. To je smisao. Smisao je uvijek viši od puta prema smislu, a ima ga i na početku puta i na putu do cilja.

Zašto sam rođena na ovom svijetu? Zašto baš ja? Za Tebe, to ima smisla.

Ako si, dakle uskrsnuo, sve što se Tebe tiče ima smisla i put je do Tebe i samoispunjenja, do ispunjenja moje svrhe postojanja. Ako, dakle, povjerujem lako Tebi, nemam više dvojbi. To je isključivost najveća. Ili Ti vjerujem ili ne mogu ići za Tobom uopće i nikako.

Ako pak sve Tebi vjerujem, tada ću i mrziti ono od ovoga svijeta što nije Tvoje.

Gradim na tome temelju, na uskrsnuću Tvome. Ti si prvi i jedini koji je uskrsnuo i rekao da ću i ja uskrsnuti. O uskrsnuću pravom i stvarnom nikada nigdje nitko nije govorio, a još manje učinio.

Dakle, za Tobom se ide, noseći svoj križ. Moj križ je nagodba sa svijetom , s jačim od mene. Moram biti lukava, priznavati zakone ovoga svijeta, uživjeti se u ono što mi ljudi govore, iako im ništa ne vjerujem, odnosno, vjerujem da oni  iskreno misle, ali ne vjerujem da je to mišljenje isključivo sa smislom.

Kako me dalje učiš, ti ljudi imaju za mene samo jednu svrhu, da me iskušavaju. Jer kušnja i grijeh su križ koji nosi patnju, a breme Tvoje je Ljubav koja tu patnju poništava. I to ima smisla. Ima smisla patiti ,  ali patiti kao Ti, zbog neke svrhe, i to najveće i najviše svrhe, zbog ljubavi koja stvara potpuno razumijevanje među ljudima i vodi u samu bit smisla, vječni život, odnosno uskrsavanje vječno. Ovaj mi svijet pripovijeda kako patnja nema smisla. A što ima smisla, bezosjećajnost, ludilo, neznanje? To sve patnja donosi, donosi mudrost, poduku, znanje, zdrav razum i osjećaj za stvarni život. To je tvoj put, put patnje na križu. Patnje u velikoj, bezgraničnoj ljubavi.

To razumijem. To vjerujem. Cijela građevina ima smisla.409 32