SAMOSTALNOST I ODGOVORNOST

Samostalnost i odgovornost

Socijalizam je sam po sebi negativna pojava. Nije neutralna ideologija jer socijalizam nije za ljude nego to je udruživanje osoba zarobljenih koje ne misle svojom glavom nego moraju poštivati pravila grupe. To je Kula Babilonska.

Kakvog smisla ima poštivati neka pravila ako nas ona ugnjetavaju na gotovo svim razinama i u svim oblicima ljudskog postojanja i života? I onda nam to netko posluži kao obrazloženje i objašnjenje pojma „rad, raditi“. Ako čovjek koji se sam rađa, a ne u grupi, i koji SAMOSTALNO ODGOVARA za svoje riječi, djela i postupke ne smije samostalno razmišljati, tada grupiranje bilo kakvo, bilo s kakvim pravilima, nema svrhe te će se urušiti prije ili kasnije.

Ako čovjek koji sve to spomenuto radi samostalno, on je sposoban živjeti u bilo kojem društvu i okolini.

Danas ljudi traže pravo na rad samo stoga što su gladni i imaju neke potrebe i želje koje ne znaju ostvariti bez pomoći drugih ljudi koji im, između ostaloga, isplaćuju plaću za neki izvršeni posao ili, još gore, za nesamostalan i ugnjetavajući „rad“ koji nema smisla jer čemu raditi za neku grupu, a ne raditi samostalno i radi svojih težnji, odnosno prijekih potreba? Zar nije jednostavnije da svatko u svojoj okolini započne, pod uvjetom da je samostalan, pribavljati hranu i promišljati o svojim težnjama? U tom slučaju jedan prosječan samostalan čovjek, koji je živio po pravilima grupe, spoznaje da ne zna koje su njegove potrebe, a naročito ne zna što zapravo želi, to jest koje su njegove težnje i što bi bio njegov životni poziv. To se odnosi na bogate i siromašne jednako.

Ljudima su potrebna ograničena područja samostalnosti, potrebna im je samoća, potrebna im je obitelj i potrebne su države, odnosno neke određene granice preko kojih se ne može bezuvjetno prelaziti. Samostalna osoba nema potrebe za drugim osobama zato da bi druge osobe, pravne ili fizičke, riješavale njezine osobne probleme. Osobne probleme može riješiti samo osoba, a grupa može postojati samo u slobodnom općenju među samostalnim osobama. Tako se u grupi može osnovati zajedničko djelovanje koje ne ugnjetava ni razmišljanje pojedinca, niti njegove mišiće može tlačiti do iznemoglosti.

Ako je osoba samostalna i dogovara se o pravilima grupe, koja su i tako već prirodna pravila, tada se i osoba i grupa dalje može sigurno razvijati jer počiva na sigurnim temeljima.

Zato je dobro ostati sam i siromašan danas u ovome svijetu i ovisiti samo o nekoj pučkoj kuhinji. Tada čovjek može spoznati što je i tko je, a može se i dosjetiti da na ovom svijetu još uvijek postoji puno neobrađene slobodne zemlje koja nije tako skupa ako je ima tek toliko da ne mora osoba ovisiti o pučkoj kuhinji nego se hrani na toj zemlji.

Da li bi to bio nazadak? Ne, ali bi to bio veliki povratak iz grada na selo.

Puno toga u svijetu bi propalo, ali samostalan čovjek zna da bi ono što je propalo bile samo stvari. Ljudi bi preživjeli i napredovali.

Jedino tada, kada samostalna osoba predaje sebe, samostalna osoba može prihvatiti drugu samostalnu osobu; ako su to neke pravne osobe, tada ujedinjavanje donosi izgradnju koja se neće nikada urušiti, a ako su to fizičke osobe, tada ujedinjavanje postaje veoma poželjna međuovisnost koja se zove ljubav, a to jest Krist, Sin Boga živoga.1109 1007