Carinici i grešnici s Kristom

Carinici i grešnici s Kristom

Evanđelje po Luki, glava 5, redak 32

32 Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje."

Svi smo grešnici, nema pravednika među nama, a ipak, pravednik je svaki grešnik u molitvi i dok slavi Gospodina.

Od samog slavlja i molitve u ovom svijetu ne može se doći do spasa svijeta, iako je samo Božja milost ono što nas spašava od ponora na čijem rubu živimo. Uz molitvu, moramo i DJELOVATI, a kada djelujemo, griješimo pa to spoznajemo opet u molitvi.

Zašto se gostio Isus s grešnicima i carinicima koji su predstavljali ološ društva? Kako danas gostiti se s ološem? Tako da grupa molitelja okruži jednoga diktatora ili preprodavača droge i navodi ga na obraćenje, naviješćujući mu Radosnu vijest?

Ili da se jednostavno svi gostimo , ne birajući koga ćemo zvati na gozbu? Teško je izvesti i jedno i drugo.

Isus je taj koji vidi bubrege i srca ljudi. On jedini zna tko je taj kojemu je potreban više i tko je ovčica zbog koje će ostaviti sve druge dok ju ne spasi od vukova.

Nezgodno je misliti kako nama nije hitno spasenje jer ima toliko puno gorih od nas.

Ja čak ne bijah ni grešnik, Gospodine, nego običan nevjernik koji ne spoznade niti što je grijeh.

Tada me Ti usliši i pozove k sebi.

Pustiše me da ludujem od radosti kada Te usretoh, gledaše me kako se oduševljavam Tobom i mišljaše kako je jedna ovčica pronađena i dovedena k stadu.

Prije, dakle, bijah kritizirana i zastrašivana osvetljivošću nekog boga pa nije valjalo. Sada pak opet, nema kritike, ali me guraju da budem jednakija s mnoštvom, da dišem istim ritmom kojim diše narod, da pripazim na vladanje i ponašanje.

No, nije narod Tvoj tako ujednačen i savršen kao što su to bili sletovi za Dan mladosti, kada smo slavili rođendan druga Tita, u staroj, ne znam kojoj po redu, Jugi. Takvu uvježbanost i ujednačenost, takvo zajedništvo niste nigdje vidjeli. Svi su vježbali kao jedan, bilo je to savršeno, ti sletovi sa trakama i zastavicama, kolutovima i loptama; podrazumijeva se da su morali misliti isto i vježbati danima prije toga, a sve je to bilo zaista zajedničarenje koje je ovjenčavalo gozbu, odnosno proslavu Starome, uz pomoć mladih snaga u društvu. To je bio savršen primjer kako koministi uče dobro iz Svetog pisma i vjerskog života Katoličke Crkve.

No, toga više nema, a ja, obraćenik iz komunističke ideologije, koja je štovala znanost i umjetnost te općenito kulturu i uzdizala je do nebesa,

kao povratnik Rodu svome, tako sam nedisciplinirana. Najviše me boli usporedba discipliniranosti i jednoumlja sa zajedništvom jednakih iz čiste ljubavi. Toliko mi je truda potrebno da zaboravim tridesetogodišnje navike lijepog ponašanja i da to istjeram iz sebe i opustim se jer u ljubavi nema PRISILE. Ima POSLUŠNOST, to je kada iz ljubavi i strpljivo činiš ono što ti se kaže u ljubavi.

Institucija Josip Broz je možda priželjkivao ponekad ući u povijest kao čovjek koji je svrgnuo praznovjerje jer nije imao vremena živjeti vjerskim životom nego su ga posluživali pametni ljudi koji su mu dokazivali uzaludnost vjere u Nedokazivo.

I što ja pokušavam dokazati, pitaše me, Gospodine. Samo zajedničarim sa svojima, kritiziram jer sam tako učila čitav svoj život. Jesi li bio na tim stadionima gdje su ljudi sretni slavili Dan mladosti? Jesi li bio tu negdje posljednjih sto godina prije nego što je preminuo kontroverzni grešnik Tito pa se urušila sva disciplina Juge kao Berlinski zid? Jesi li bio, Kriste, onaj momak i ona starica koji su odnijeli sa sobom kamen, izvađen iz Berlinskog zida, postavili ga doma na počasno mjesto za uspomenu i trajno sjećanje na nešto, nekakvu diktaturu koja je konačno pala?

Da, bio si jer kažu da je molitva vjernika zapravo srušila taj zid prokletnika i podijeljenosti.

A sada opet ja; uvijek sa zadovoljstvom sjednem na ono mjesto s kojega bolje čujem i vidim događaj oko Oltara. Ima nekoliko osoba koje se guraju, toliko sam primijetila u posljednjih dvadesetak godina, kao ja, naprijed ili čak neprilično preblizu Oltaru. Ponekad, pak, volim samo čuti glas vjernika iz daleka, tako me valjda vodi Duh Sveti.

A na one sletove nikada ljudi nisu upadali kao na utakmice i remetili javni mir i red, sve se je uvijek dobro vidjelo, znanstveno proračunato u tančine i organizirano da svaka pojedina duša može sudjelovati u slavlju, i prenosila je televizija i komentatori su bili profesionalni.

Znalo se je da se tako mora, toliko je zastrašivanje ušlo u krv naroda.

609 1612