Molitva ispod krinke

Molitva ispod krinke

Oprosti mi što spaljujem križeve

pred vratima dobrih ljudi.

Oprosti mi što se sakrivam pod krinkom

i što svoje ne pokazujem oči ponižene.

Znam da uzalud se trudim.

Kako možeš nešto s takvom jedinkom

koja samo kleveće i kritizira,

koja ne zna nježnosti ili blago reći

lijepu riječ;

niti jednog nemam dodira,

niti kakva utjeha od mene može poteći

nego samo kreč.

Puno bolja sam bila u vremena

kada šutjela sam

i dok si me strpljivo čekao.

Sada podbadam jaka stremena

i poludjela sam;

Ti od mene križ si stekao.

Sada samo znam da sam Ti daleko

i da sam među najgorima;

iz mene provaljuje sve nakupljeno;

s brda, s dola vraćam drvlje neko,

i kamenja u meni ima.

Vražje tlo Ti kod mene je zakupljeno.

I sve primaš, sve ti dajem

i bacam Ti pred noge narodu.

Sva mi djela posvećuješ.

I sretna sam, i slabo se kajem,

okrenuta nebeskome svodu

jer se meni ne osvećuješ.

Popravljaš me nježno, smjerno,

strpljivo me opet iščekuješ,

a ja nikako ne prestajem.

Kao divlja zvijer molim Te nevjerno,

a Ti uslišavaš, točno čuješ

kako teško ljubav dajem.

Svrni sada jedan još trenutak

da me blago pomiluješ.

Znaš da uvijek odričem se svega.

Daj mi, Kriste, taj naputak,

koji se uvijek smiluješ,

da mi vjerna ostane sva prisega.

1709 454