Stablo roda mojega

Stablo roda moga

Možda ću večeras sanjati budna,

a može biti da već čvrsto usnivam

doček nekog datuma uzaludna

jer mi se obljetnica dobi preziva.

Otklanjam o tome predrasude

iako se očinstvom ne osjećam.

Po svim mjerilima meni sude

sve riječi kojih se sjećam.

Kušala sam to prijateljstvo pređa

(i tako uvijek dođem do Alfe porijekla)

koje se nakuplja na borama vjeđa.

Nikada prezimena nisam porekla,

ali bih voljela doseći budućnost

(Omege još za života vidjeti)

koja mi iskaza svu svoju sućutnost,

kršćansko ime joj nadjeti.

Pleme mi se u mojoj krvi dijeli

(ali ja Krvi Jaganjca primam);

sva je izpremiješana, tako se veli,

a ništa joj nikada ne oduzimam.

To je volja Božja, biti mješanac

(dok čisto je Tijelo Kristovo),

a nikada ne biti neki stranac,

veli lijepo uređenje novo.

Svakako nije mi običaj ovo:

primati darove zbog svega toga

(jer imam darove Duha Isusovog)

i na taj način voljeti rođenoga.

Red je ipak da se jubilej proslavi

(a slavan je jedino moj Bog)

i da se barem ponekada otac javi.

I tako u njegov ja pušem rog.

Moje je pleme oduvijek raštrkano,

svuda po svijetu pronađeš nas

pa nema smisla oružje prodano.

Jedino oružje Logosa je spas.

1809 2247