Četrdeset godina pakla

Četrdeset godina pakla

Tvoje me riječi više ne pogađaju,

tvojih mi misli ne smeta okrutan tijek;

Više nećemo biti dvoje koji se svađaju,

ja za sebe imam protiv toga lijek.

Znam da ćeš se uvući u moju obitelj

u koju ti, po novome, želiš pripadati.

Da li je to zato što tvoj stari krotitelj

više nema živaca s tobom se nadati,

pa sada tražiš neke izgubljne konce,

i računaš kako ćeš nešto novo kupiti

jer tko voli stare pohabane lonce,

valja i nove žrtve za starost prikupiti.

Ponizio se u srcu ljudima nisi

od kojih si živio, a trošio pare

pa zaradio mučne boleštine ti si;

znaš li kako se stvarno ljudi podare?

Hvala ti što nisi moja odgovornost,

hvala ti što si me davno napustio,

iako ti je ostala stara sposobnost

uvrijediti čim bi nešto izustio.

To popravio nisi jer se držiš bogatašem,

jer misliš da stvari su vrijednije od ljudi

i sada pokušavaš vidjeti kako ti mašem,

ali ja ti strpljenja više ne nudim.

Zarobljen si bolestima i vlastitim dugovima,

gnjavit ćeš sada sina kojega upoznao nisi

da bi te imao tko uzdržavati u tvojim lugovima,

ti koji alimentaciju prokockao si.

Sada ćeš igrati na našu dobrotu i sažaljenje,

dobit ćeš sve što ti srce hoće, svu njegu i smještaj

dviju obitelji kojima dade samo poniženje.

Ali ja ti i dalje mislim samo na naviještaj

Riječi Gospodina Boga našega,

što god si nama učinio, učinio si Njemu.

Ni moga sina, ni ovoga drugoga

ti nećeš imati u životu svojemu.

No, to tebi ne treba, oni moraju znati.

ti želiš samo dovoljno alkohola

i čezneš da bi ti netko lijepu riječ dati

dok tvoja je riječ uvijek bila ohola.

Dobru riječ nikada nećeš prepoznati,

Ona je za tebe samo uzrok neke tvoje boli.

Idi, sotono, od mene, i tiho pati

jer čitav život nisi naučio kako se voli.

1309  1221