Iza zatvorenih
prozora
Izgubila sam sebe
i nemam nadahnuća, ta kome ja to sve pripovijedam?
Da li savjesti
sam odgovorna koja služi uglavnom za grijehe tražiti?
Ili si to ti se u
mojoj savjesti zadržao i kao da ti se redovno ispovijedam.
Ti si sigurno
meni ono što nazivaju podsvijest koju mi je posao ublažiti.
Molim, evo, za
ovaj svijet, ne prekidam samo tako moje kontemplacije.
Zahvaljujem Bogu
Kristu za ovu moju večer mirnu, divote glasa tvoga.
Ne želim čuti za
mnoge propale velike svjetovne mirotvorne akcije
već radije malo
sam kontemplirala i za mir u svijetu molila Boga.
Već se spremam Ranama
Svetoga Franje, već unaprijed slavim
ponajviše onu
blagost koja zacarila je u mom srcu od grubosti
nekadašnje. Nisam
se odljubila nego imam tebe više da ti javim
samo kako ovdje
mir je od ljubavi tvoje i predanosti.
Kada se prozori
zalupe i zatvore se vrata, mnoge duše prognaničke
nesretne su jako.
Mnoge duše poganske ne znaju da im je divno,
samo sretni su;
mislim na one koji ne ratuju sada, duše nevjerničke,
pa se spremaju u
nova trgovanja s ovim svijetom, žive posesivno.
A ja zadnje vino
pijem, prije nego započnu vremena pokornička.
Premalena za pod
krov tvoj doći, svoju vjernost samo ispovijedam
ovako, i ovdje;
malo na brzinu jer već obuze me slavljenička
pokornosti dobra
mjera dobra raspoloženja. Anđelici zapovijedam,
svojoj čuvarici
koju vidjeh kako neki obruč tebi baca
tvojemu anđelu,
koji isti obruč vraća preko oblaka,
to molitva jedna
ista putuje preko oceana i vrhumaca,
molitva za mir u
svijetu i za onu dušu koja, laka,
sada samo na svoj
život misli, ali ga ne čuva.
Nisam dostojna,
vjerna zavjetnica posinstva tvoja,
ali bit ću
nježnija i blaga. Evo, moja pričuva
ti šalje zahvale
jer si rekao tu riječ da ozdravi duša moja.
1609 2058
Nema komentara:
Objavi komentar