Ogrijev Spasa

Ogrijev Spasa

Nada je moja na vrhuncima

gdje čisti se zrak nad orlovima;

ona je u orošenim zrncima

sunčevih zraka nad oblacima.

Do svemirskih tijela uzdiže se uzdanje moje,

iznad kojih zvijezde mirno trepere;

poznavanje duša u Tebi meni veliko je

iznad ljudskog znanja koje čini omjere.

Ljubav je moja skromna ispod stopa

kojima hode cipele po ulicama;

ona nikada ne postoji dalje od stropa

kojemu teže oni tjemena ulizana.

Predanje je moje postalo nevidljivo,

tiho kao u djetinjstvu ruže:

ono je postojanje nenametljivo

u kojemu se ni ruke ne pruže.

Osobnost je moja kao pokisla,

kao krilo vrabca ispod golubice;

glava je moja prepuna svisla

kao smireni prsti neke ovisnice.

Jedna suza mi niz nutrinu curi,

iznad bolnih od hoda žuljeva;

izvana po meni slatkoća kuri

od mira se skroz po meni prolijeva.

Vrući pot sa čela i kroz kosu

potiljak grije i širi se oko mene;

nema ni traga nekom ponosu.

Kao živi film moje su uspomene

od kojih načinila sam zavežljaj

da me pokrije prije zime.

Predajem se, Kriste, u zagrljaj,

pot i suze mi teku u Tvoje Ime.

1809 2143