U ljekarni

U ljekarni

Smiješim se, mada nije to zbog sreće nego iz ljubaznosti.

I prema sebi sam zla, ali gajim tu naviku.

To nije Tvoj znak nikada bio, Ti si gorio uvijek u opasnosti,

a sama ljubav iz Tebe je imala poviku.

Smijeh uglavnom spada na đavla, on je taj koji pada u trans

i njegov smijeh izgleda sretan, ali sastoji se od same zlobe.

Ne bi li bilo loše doći po lijek, bolestan, a nositi osmijeh obostran;

Nije li to samouniženje? Ne želim se više smijati, radi probe

i dostojanstva koje u meni vlada i koje mi donosi boleština moja,

napade me već sada čišćenje grla, bronhija i nosnica.

U meni je skup nemali  virusa mnogih bez broja

i ja sada sam bolesti putujuća okosnica.

Mogu samo reći „heh“ umjesto ljubaznog pozdrava,

mogu samo reći svima neke od mene bježe.

Smijem samo doći tamo gdje si Ti, moja hrana zdrava;

tko Tebe večera, zdrav u postelju liježe.

Hvala Ti, Isuse, za boleštinu i ljubav koja je bol.

Evo, već pjevam „Ljubav je bol na srcu mom,

ona je preteška bol“ i znam da bi pomogao neki rasol

jer limun je preskup, a ostali ljekovi slom.

Preumorna sam, Gospodine, ali iz dna duše

moj duh moli Te da mi otkloniš stvari koje bolest znače.

Moja sredstva su premala, moje zdravlje ruše

razni napadači. Ako želiš, neka udari i jače.

2409 552