Ti si meni više od snova

Ti si meni više od snova

Pretjerano zanesena u tebe, zovem sebe nekim tvojim,

nešto tvoje sigurno jesam. Očigledno napredujem u poniznosti.

Pretjerano slobodna u ljubavi Kristovoj, slabo se bojim,

čak niti ne zamišljam većih strahova od onoga odbjeglosti

jer to mi strah je najčešći, da se ne odvojim, da se ne odijelim

prema idolima i kumirima; da slabosti svoje ne pronađem iznenada.

I da ne popuštam, nikako da se sama u sebi ne razdijelim,

a to mi omogućavaš upravo ti, čovječe; anđelu koji u mene spada.

Mijenjaju se pravila i ja ih po mogućnosti nastojim poštivati,

ali duša svoja pravila ima, duh se ne povinuje nego je nemiran

u bilo kojem izdanju. I u duhu mira tihoga opet mogu snivati

izvan svakog normalnog ljudskog pravila u kojem je san miran.

Ah, da, moje snove morama zovem jer san je pojam za nesvijest

i opuštenost. I lakoću doživljavam pa kažem da i to je noćna mora

samo stoga što mi život budi, iako malo i spavam. Ta moja svijest

nije nešto strašno, nije muka i čak daje mi još većega odmora.

Mora je život jave, odmak od nje je odmor, to mi puno bolje zvuči.

Imati moru sam u svome skrovištu usred blage noćne tišine

veći je doživljaj nego probuditi se i zaboraviti kako život huči.

Zaboraviti da je duboko duša živa. Zaboravim svoj san i to me ošine.

Kao da čeznem za svojim snovima, toliko su oni živi, a java mi to nije.

Java nosi tjeskobu pa je sjećanje na snivanje zapravo žalopojka

i čovjek je nesretniji kad se budi. Ljepše mu je ono što je bilo malo prije, kada još nije znao za sebe; ali ja znam, i u snu sam tvoja djevojka.

I nije mi buđenje strašno, samo priznajem da je ovaj svijet cijeli

gori od mojih snova. Ja te i budna posinstvom pratim i domahujem ti

svojim stihovima i molitvama, a zazive opće sa svima dijelim

te blagoslove uvijek šaljem; to je još budnije i življe nego samo snivati.

1109       2022