Radostan post

Radostan post

Evanđelje po Luki, glava 5, redak 39

39 "I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'"

Staro je dobro, Novost istinska uvijek je nešto novo.

Kada živimo onako kako umijemo od davnina i od najranije dobi, tako i valja i bolje jest nego nastojati “smisliti” nešto novo, nešto drugo od svega onoga što nam je u navici, u krvi, u sjećanjima.

Ako poželimo promjenu, nastojimo ju ostvariti pogrešnimn putem, to jest pokušavamo odbaciti sve što nam prošlost donosi. U biti pokušavamo se odreći sebe samih, a to je nemoguće za vjernika koji zna da je u početku isto kao i sada i da je tako vazda, u vijeke vjekova.

Sve ono što smo bili, još uvijek jesmo i to su naši temelji koji su vrlo dobri. Tek ako prihvatimo svu svoju prošlost, možemo zaista dobro vidjeti kako je život nemoguće isplanirati ili vidjeti buduće. Buduće je u nama, nikada mi nismo u nekim okolnostima isti, uvijek pomislimo nešto drugo, makar ponavljali jednu te istu rečenicu bezbroj puta.

Pogrešno je reći kako od ponedjeljka više nećemo biti ono što smo bili jer odluka se donosi na temelju iskustva kojega se je nemoguće odreći. U svakoj odluci postoji prošlost, postoji ono staro.

I tako u nedogled. Imamo nadu: sutra je novi dan.

No, imamo i vjeru koja jest Novost. To je vjera i pouzdanje u Krista, Gospodina. Stoga imamo i darove Duha. To je promjena jedina. To je novi život uvijek. To je ono što nije u našoj prošlosti, u našem osobnom iskustvu nego dolazi iz druge dimenzije u kojoj mi nismo, dolazi iz drugog nekog svijeta, dolazi iz kraljevstva nebeskog, od Isusa.

Isus je vječni Zaručnik vjerujućih, vječno radosno iščekivanje vjenčanja, a vjenčanje je pojam novoga života.

Do vjenčanja nikada neće doći. Uvijek ćemo ostati u radosnom iščekivanju nove sreće i ljepote. Uvijek smo zakinuti za taj krajnji i konačni čin vjenčanja kada završava radosno iščekivanje i počinje se gubiti ona radost obnavljanja i posjedovanja potpuno novoga i drugačijega od svega do sada, postojanja u novome, vjenčanome ruhu.

Vječno ćemo gledati u svoga Zaručnika, iščekujući vjenčanje.

Zbog toga se može reći da smo zakinuti za kraj svega, za svršetak.

Zato kažemo da postimo na neki način i zbog toga kraja koji nikada ne dolazi, post nije nikakva muka, post je sreća i život u vječnoj ljubavi.

"Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. (Lk 5, 34)

609 1005