U Tebi je moja nada

U Tebi je moja nada

Lijepo je, umilno, biti ovdje s Tobom i razgovarati;

pripovijedati o raznim sjećanjima iz budućnosti,

treperave sve izjave o ljubavi Tvojoj raspredavati

kao uz ognjište pripovijedati poduke poslušnosti.

Je li to kraljevstvo nebesko, je li to barem nagovještaj

otvorenih nebesa? Rekoše da im vrata su jako niska

i da se moraš pognuti i biti jako malen za premještaj

iz ovih stopa u Nepregleno; da se moraš skinuti sa spiska

iz Knjige živih i kročiti pred Jaganjca sa svojim hvalama.

Svi znamo svetosti Tvoje, a ne znamo prozboriti da si Svet,

ne znamo svojih uvjerenja o tome izreći svojim pohvalama

jer tko zna hvaliti Te i zbog čega? Hvaljen budi za moj vrapčji let,

hvaljen u vijeke za milosrđe što me pozove i uslišanja.

Hvala Ti što mi donese duhovnika svoga, jedinoga stvora

koji se već spasi samo što na mene pogleda; najmanja

smetnja sam bila, ali svima do jednoga. Vodio me do otvora

prema nebu, jedini. Jer je potpuno imao povjerenja

u nešto tako nesigurno što bijah ja. Zbog Tebe, svetac  je Tvoj.

Hvala Ti za mir svoj kojega ne daje svijet; za sva rasterećenja,

tako laka od briga ovozemaljskih. Hvala Ti za siromašan križ moj

zbog kojega vidim da me jedino vjera u Tebe spašava

i nikakve žrtve nego milosrđe za stvorove Tvoje i tuđe.

Ljubila sam, a nisam ni znala, pomisli samo, luda li glava;

po tome Te prepoznajem uvijek, to moje je oruđe,

moj put i život u svojoj svetoj srži, Gospodaru nad vojskama,

poglavarstvima i moći, crto na dlanu mome, rosna kristalna kapi

na vrhu moga čela, sveta istino;  iskustvo sveto u slutnjama

do kojih dopireš i stvaraš, obnavljaš, Jaganjče koji se u meni trapi.

Svetost je Tvoja u nesvijesti i nevjerici ljudi, i u mojim traženjima

kojima ne mogu napipati Tvoju pruženu ruku kojom me dohvaćaš

i tako sigurno i bezbolno izvlačiš svim onim riječima poželjnima

u opasnosti i dvojbi, u beznađu i tuposti. Bez dodira me prihvaćaš,

samo nada je zemaljska ono čime Ti pridružuješ me popisu

na kojem urezuješ moje neznano ime dok Jaganjac Božji čeka,

pripravan uvijek na milost i posvećivanje svojih hvaljenika.

Slavim Te kako znam i umijem dok riječ mi postaje tako meka

kao da nije iz mene izišla, to si Ti, Kriste, i Tvoje spasenje.

Znam da od mene činiš nebeska djela i radujem se svečanju,

blagovanju ljubavi Božanske koja moje je ukrašenje;

radujem se sebi u Tvojem gradu kojem sam udio u stjecanju

jer sam prosta,  i manje nego obična, a Tobom posvećena.

Sigurno neću biti tako bogata, sita i zadovoljna kao sada,

sigurno ću biti od zbora svetih, samo jednom usrećena,

ali jednom zauvijek jer me nahrani u Tebi moja nada.

909 2251