Anđelica čuvarica
Uzaludnim
stihovljem hvalim Te i slavim,
tako nespretno
nakon molitve i klanjanja;
sva uzdignuta
kako sada da popravim
moje nedostojne
riječi i sanjanja?
Slabo je samo
ljubav izreći,
slabo je nekoga
samo primiti za ruku
i nedostatno. Do
Tebe treba prijeći,
gledajući Ti
uskrsnuće i muku,
ali i opipati u
mraku Tvoju volju.
Kroz svoje riječi
približiti se želim,
a ne znam za riječ
neku bolju
od svih koje s
Tobom dijelim.
Moj anđeo čuvar
je curica
koja pleše
radosno na nekom oblaku.
Bijela se na njoj
vrti haljinica
i Tebi upućuje
riječ svaku,
visoko uzdihnutih
ruku
i vrteći se oko
svoje osi.
Kao da gledam
zamišljenu unuku,
a ona zapravo
mene čuva i nosi.
Ugledaj me uvijek
tako kao nju,
moju anđelicu
čuvaricu,
i podaj njoj za
mene svoju ruku,
pošalji mi po
njoj neku sitnicu
u kojoj ću
naučiti nadahnuće
jer Te stihom
želim slaviti.
Primi po njoj
moje pozdrave vruće
jer Ti mi možeš
riječi popraviti.
1209 2145
Nema komentara:
Objavi komentar