Žalopojke

Žalopojke

Često se žalimo na sve i svašta, ponekad malo i tiho, ponajčešće ništa drugo niti ne činimo, u svakoj riječi nam je pritužba na nešto ili nekoga. Ogovarajući druge, nastojimo nešto spoznati što bi bilo od pomoći našim nevoljama jer drugima uvijek kao da je bolje nego nama. Nama je najgore, mi patimo kako nitko ne pati i ne može razumijeti.

Ni Isusa ne razumijemo, volimo Ga i oponašamo Ga ne bi li nam to pomoglo, kao da tražimo lijeka svojim strašnim nevoljama.

Zašto se u Svetom Pismu gotovo sve ponavlja, samo na drugačiji način? Što bi nam to trebalo značiti? Sigurno je jedna od poruka Svetog Pisma u tome što se svijet promijeniti tako skoro neće jer i u Starom i u Novom zavjetu gdje sam Bog silazi ljudima, ljudi se opet žale, traže lijeka i ne razumiju niti samog Sina Božjega.

Prije mnogo stotina godina narod se žalio:

Stari zavjet

Brojevi, glava 21, redak 5

Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim."

Kad je Sin Čovječji sišao među ljude, nastojao je što zornije tumačiti kako se možemo izvući iz nevolja i spoznati kako bismo se mogli izliječiti, Sveti Ivan apostol nam ostavlja jednu rečenicu Isusovu koja govori o Isusovom nastojanju da nam razjasni ono što je bijelodano bilo već i u Starim Pismima.

Novi zavjet

Evanđelje po Ivanu, glava 3, redak 12

 12 Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?

Sada mislimo da smo napredniji, da smo napredovali u svemu, pa i u liječenju. U Pismima, tko god je pogledao u mjedenu zmiju koju je Mojsije po Božjem nalogu prikucao na štap, bivao je izliječen. To je taj zemaljski govor Starog zavjeta: tko je god s vjerom pogledao zmiju na štapu, bio je izliječen.

Danas gledamo Isusa koji nas liječi od svega, gledamo ga pribijenog na križ neprekidno. Kako gledamo, zemaljski ili nebeski u križ Kristov?

Ako Ga samo pogledamo s vjerom, spoznat ćemo lijeka našim žalopojkama.

1409 1641